22 popularna romana na temu autizam

Donosimo Vam 22 knjige koje obrađuju temu autizma. Ne, to nisu knjige o uzrocima, dijagnostici, tretmanima i savjetima. To su romani inspirirani stvarnim događajima, stvarnim osobama s autizmom, te njihovim problemima, kao i problemima njihovih obitelji. Ima i izmišljenih likova i događaja, no vrlo dobro obrađuju poteškoće djece s autizmom, prvenstveno u pogledu ponašanja. Pa krenimo…

1. DAVINA – MOJA KIŠNA DJEVOJČICA

Davina je pseudonim autorice ove istinite priče. Nakon završenog fakulteta udala se za Nijemca i danas s obitelji živi u jednom njemačkom gradiću, inače je porijeklom iz Bosne, kao i njezina usvojena djevojčica. „Moja kišna djevojčica“ je predivna priča o strpljenju, snazi volje i prije svega priča o neizmjernoj i bezuvjetnoj majčinskoj ljubavi. Činjenica da se radi o usvojenoj djevojčici koja je ujedno i dijete s posebnim potrebama čini sve dirljivijim, svih 160 stranica pokazati će vam kako unatoč svim tegobama ovakve obitelji mogu biti sretne i funkcionirati kao i sve ostale. Ova knjiga, prožeta iskrenošću i dubokim emocijama potpuno će vas razoružati, oduševiti možda i rasplakati.

2. PATRICIA STACEY – DJEČAK KOJI JE VOLIO PROZORE

Knjiga “Dječak koji je volio prozore” donosi izuzetno vrijedne uvide i metode koje pomažu autističnoj djeci i djeci s teškoćama u senzoričkoj integraciji da se razviju i zakorače u svijet. Istovremeno dirljiva i ispunjena nadom, ova knjiga prati iskustva jedne obitelji koja se hrabro borila da svome sinu pruži bogat i emocionalno ispunjen život.

3. NAOKI HIGASHIDA – RAZLOG ZBOG KOJEG SKAČEM

Vrlo posebna knjiga, posebice jer je njen autor Naoki Higashida, trinaestogodišnjak s poremećajem iz spektra autizma. Kroz svoje memoare nas uvodi u svijet osoba s autizmom objašnjavajući kako one razmišljaju, što osjećaju, kako doživljavaju i reagiraju.

4. KRISTINE BARNETT – ISKRA (KAKO SAM U AUTISTIČNOM SINU PRONAŠLA GENIJA)

Kada je autoričin sin Jacob Barnett imao dvije godine, postavljena mu je dijagnoza umjerenog do težeg oblika autizma. Liječnici su roditeljima rekli da dječak vjerojatno nikad neće moći pričati ili čitati i nikada neće moći samostalno obavljati osnovne dnevne aktivnosti poput vezanja cipela. Život ove požrtvovne majke jest životni put njenog genijalnog sina Jacoba koji je s 14 godina prepoznat kao vrhunski američki fizičar i matematičar te je danas profesor na sveučilištu Indiana. Prema izvještajima s BBC-ja, na ovog se dječaka s kvocijentom inteligencije 170 (kažu da je veći od Einsteinovog ) već gleda kao na budućeg dobitnika Nobelove nagrade.

5. ANN M. MARTIN – RAIN REIGN

Rose Howard ide u peti razred škole, ima Aspergerov sindrom i obožava homonime. Svom psu Rain je dala dva homonima (Reign, Rein). Rain je došao u obitelj kada ga je izgubljenoga doveo Rosein otac. Rose i Rain su postali nerazdvojni, te vrlo često vrijeme provode sami obzirom da otac svoje vrijeme uglavnom provodi u baru i nema strpljenja za svoje dijete s poteškoćam u razvoju. Jednog olujnog dana Rain je odlutao, a Rose je krenula za njim u potragu iako je to značilo napuštanje rutine i svog sigurnog okruženja.

6. ANN M. MARTIN – INSIDE OUT

Inside Out je priča o životu Jonathana, jedanaestogodišnjaka čiji mlađi brat James (4) ima autizam, te o žrtvi koju on i njegova obitelj čine kako bi James mogao pohađati školo za osobe s autizmom.

7. ANN M. MARTIN – A CORNER OF THE UNIVERSE

Priča o 12-godišnjoj Hattie koja se povezuje s ujakom nakon njegovog povratka iz institucije zbog stanja uzrokovanog autizmom i shizofrenijom.

8. SIOBHAN DOWD – THE LONDON EYE MISTERY

Glavna uloga pripada Tedu, dvanaestogodišnjem dječaku s Aspergerovim sindromom. Ted se priključuje starijoj sestri i obitelji u potrazi za nestalim rođakom. Odrasli ne slušaju njihove prijedloge, pa Ted uključuje svoj neobičan način razmišljanja, vještine praćenja brojeva, podataka i vremena kako bi pronašli rođaka.

9. MARK HADDON – THE CURIOUS INCIDENT OF THE DOG IN THE NIGHT-TIME

15-godišnji Christopher Boone ima autizam, matematički je nadaren i u ovom romanu istražuje ubojstvo susjedove pudle.

10. NORA RALEIGH BASKIN – ANYTHING BUT TYPICAL

Radnja je ispričana iz perspektive dvanaestgodišnjeg dječaka sa visokofunkcionalnim autizmom. Jason Blake je oduševljen novom prijateljicom Rebeccom koju je upoznao na online forumu. No, zabrinut je zbog mogućeg upoznavanja u živo.

11. GENNIFER CHOLDENKO – AL CAPONE DOES MY SHIRT

Radnja se odvija davne 1935. godine. Dvanaestogodišnji Moose Flanagan odustaje od igranja košarke kako bi se posvetio brizi o sestri koja ima autizam i izbačena je iz škole, dok njihov otac radi kao električar u zatvoru Alcatraz.

12. CYNTHIA LORD – RULES

Radnja ove knjige prati dvanaestgodišnju Catherine i njen odnos s mlađim bratom, Davidom, koji ima autizam. Podučavanje brata o pravilima u životu natjera Catherine da se zapita što je to u stvari “normalno”.

13. KATHRYN ERSKINE – MOCKINGBIRD

Priča o djevojčici Caitlin koja pohađa peti razred i ima Aspergerov sindrom. Caitlin živi u crno-bijelom svijetu. No, taj svijet se uruši kada joj brat pogiba u pucnjavi u školi i kada mora pronaći način kako dalje bez njega.

14. BEVERLEY BRENNA – WAITING FOR NO ONE

U kronikama Taylor, osamnaestgodišnjakinje s Aspergerom opisuje se njena borba za samostalnošću te kako se povezala sa Beckettovom dramom “U očekivanju Godota”.

15. COLBY RODOWSKI – CLAY

11-godišnju Elsie i njenog mlađeg, autističnog brata otela je njihova emocionalno nestabilna majka. Elsie mora prihvatiti rizik kako bi ih spasila.

16. D.S. WALKER – DELIGHTFULLY DIFFERENT

Mia je muzički nadareno dijete, sa impresivnim rječnikom, no njena školska savjetnica joj nabija osjećaj krivnje za to što ima Aspergerov sindrom. Umjesto da se povuče i kuka, Mia je odlučila dokazati savjetnici da je u krivu.

17. SHIRLEY REVA VERNICK – REMEMBER DIPPY

Johnny se užasava što će provesti ljetne praznike u društvu starijeg bratića koji ima autizam. No, ljeto se pretvara u ljeto njegovog života što se više zbližavaju zahvaljujući zajedničkim doživljajima.

18. EVAN JACOBS – SCREAMING QUIETLY

Ian živi dvostruki život. U školi je član ragbi tima, te je u vezi sa popularnom navijačicom. Kod kuće skrbi o autističnom bratu nakon rastave roditelja. Što se dogodi kada se dva svijeta sudare?

19. ASHLEY EDWARD MILLER – COLIN FISCHER

Visokointeligentan glavni junak Colin Fischer koristi kartice kako bi raspoznao emocije osoba kroz njihove izraze lica. Postaje moderni Sherlock Holmes kada istražuje misteriju ostavljenog pištolja u školskoj kantini.

20. EMILY FRANKLIN – THE HALF-LIFE OF PLANETS

Lianna je istraživačica planeta i zvijezda, te ovisnica o poljupcima. Hank se nikada nije ljubio. Pametan je, duhovit, ali i čudan u društvu jer ima Aspergerov sindrom. Svatko ima svoje planove za ljeto, no što se dogodi kada im se susreti sretnu, a planovi propadnu? Ova priča je ispričana iz obje perspektive.

21. FRANCISCO X. STORK – MARCELO IN THE REAL WORLD

Marcelo ima 17 godina, Aspergerov sindrom, čuje muziku koju nitko ne čuje i opsjednut je religijom. Otac ga prisiljava da radi na poštanskom odjelu svoje pravničke tvrtke kako bi Marcelo osjetio “pravi život”. Marcelo je tamo naučio što je to ljubomora, natjecanje, bijes i čežnja. No, ono što ga je stvarno povezalo sa svijetom jest slika koju je pronašao.

22. CAMMIE McGOVERN – EYE CONTACT

Devetogodišnji Adam, neverbalan dječak s autizmom je svjedok napada u kojem je ubijen njegov prijatelj. Samo njegova majka može protumačiti Adamovo ponašanje koje pomaže u rasvjetljavanju zločina.

Repetitivno i samostimulirajuće ponašanje (Stimming)

“Stimming” je drugi naziv za samostimulirajuće ponašanje, odnosno radnje koje imaju za cilj potaknuti osjetilni podražaj. Da li je stimming štetan ili bezopasan?

Kada čitate definiciju autizma vjerojatno ćete naići na izraz “ponavljajuće (repetitivno) ponašanje“. Neke osobe s autizmom imaju svega par takvih ponavljajučih radnji i dobro ih prikrivaju tako da drugi niti ne primjećuju da ih imaju. S druge strane, ima osoba s autizmom kod kojih takve radnje dominiraju. Većina osoba s autizmom je negdje u sredini.

Neke od tih radnji su prilično vidljive. Tu je na primjer eholalija – ponavljanje zvukova, riječi ili fraza ne da bi se osoba smisleno izrazila, već radi čistog užitka u zvuku. Nadalje, promatranje u jednu točku ili vrtenje ventilatora ili kotača, što je vrlo često kod djece.

Tu su i stereotipni pokreti, što podrazumijeva fizičke pokrete kao što su skakanje, mahanje rukama, savijanje prstiju i slično. Neke osobe imaju i Tourettov sindrom što uključuje pregršt tjelesnih (treptanje, trzanje…) i glasovnih tikova (vikanje, psovanje…).

Samostimulirajuće ponašanje (Stimming)

Stimming je kraći izraz za samostimulirajuće ponašanje. Tehnički, to znači da netko nešto radi kako bi doživio osjetilni podražaj. No, što to zapravo znači?

Većina ljudi nešto kaže kako bi komunicirali. Urade nešto kako bi napravili promjenu. Gledaju u nešto kako bi prikupili informacije. Uglavnom, nešto urade kako bi postigli posljedicu. Kada se osoba s autizmom ponaša samostimulirajuće, bilo govorom, kretanjem ili pogledom, ona to radi jer uživa u osjećajima i stanju svijesti koje te radnje pobuđuju. Stimming je nešto kao samoostvareni osjetilni krug nagrade. Koriste određeni trenutak koji im odgovara, ponavljaju ga ispočetka i uživaju u njemu.

Osobe s autizmom za stimming mogu koristiti gotovo sve. Jedino je važno da im to godi. No, najčešće radnje su:

• vizualne – promatraju svjetlo ili čine nešto kako bi pogled treperio – žmirkaju, pomiču prstima ispred očiju ili promatraju objekte koji se okreću.
• slušne – slušaju stalno istu pjesmu ili zvuk, premotavajući ponovno kako bi opet čuli iste tonove. Proizvode glasove ili pokrivaju uši, pucketaju prstima.
• taktilne – trljaju kožu rukama ili nekim drugim predmetom, češkaju se.
• okus/miris – mirisanje predmeta ili osoba, lizanje ili žvakanje predmeta koji nisu jestivi (Pika).
• verbalne – uglavnom eholalija, ponavljanje zvukova, riječi ili fraza bez značenja u kontekstu.
• vestibularne – ljuljanje, njihanje, hodanje na prstima, skakanje, trčanje, vrtenje, zapravo sve što im daje osjećaj za ravnotežu i osjećaj prostora.

Stimming se kod osoba s autizmom može izražavati i kroz čudna kretanja i pokrete. Tu su još pravljenje grimasa licem, tapkanje nogom, zauzimanje položaja koji djeluju neudobno, klimanje glavom, slijeganje ramenima i mahanje rukama. Samostimulirajuće ponašanje može izgledati vrlo neobično nekome tko ga ne razumije, pa čak i zastrašujuće. A zapravo je objašnjenje vrlo jednostavno. Stimming je radnja kojoj je cilj izazivanje osjećaja ugode, a ne njena posljedica. I upravo je osjećaj koji doživljavaju vašem sinu ili kćeri vrlo udoban.

Što dijete dobiva stimmingom?

Stimming je ponašanje koje se još uvijek istražuje. No, najvjerojatnije je da ne postoji samo jedan razlog tom ponašanju. Ono može biti način kako razbuditi tj. pojačati osjetilne podražaje. Preko 80% osoba s poremećajem iz autističnog spektra ima i poremećaj senzorne integracije. Osoba može biti neosjetljiva ili slabo osjetljiva, te pretjerano osjetljiva na osjetilne podražaje.

Svima nam je potrebna određena razina osjetilne stimulacije i ako je nema u datom trenutku, stimming je jedan od načina kako je postići. Osobe s autizmom to rade zbog toga što se onda osjećaju udobno, te ih ono smiruje i na njih djeluje opuštajuće.

Primjerenije pitanje bilo bi “Kako moje dijete koristi stimming?”. Odgovor na to pitanje ovisi o trenutku i okolnostima. Na primjer, ako je okolina za dijete stresna, ono se može ponašati samostimulirajuće kako bi izbacilo neugodne podražaje koji dolaze iz okoline. Ako je dijete na kraju dana umorno, ono može koristiti stimming kako bi se “prodrmalo”, odnosno da bi moglo privesti dan kraju. Ako je iz nekog razloga tjeskobno, stimming ga može smiriti. Ako nešto ne želi raditi, može koristiti stimming kako bi blokiralo nečiji zahtjev.

Da li bi trebali zaustaviti stimming?

Ne. U većini situacija takvo ponašanje je bezopasno. Zapravo, mnoge odrasle osobe s autizmom tvrde kako im je takvo ponašanje vrlo pozitivno, čini ih sretnima, smiruje ih, te da je sprječavanje djece pri takvom ponašanju zapravo okrutno.

Da li postoje okolnosti u kojima bi trebali prekinuti samostimulirajuće ponašanje? Da.

Postoje oblici stimminga kod kojih postoji objektivna opasnost od samoozlijeđivanja, kao što je udaranje glavom o pod. Jasno je da je to problem i da zahtijeva našu intervenciju. Opasne radnje je potrebno zaustaviti. U redu je kada radnja opušta, no ukoliko ta radnja dovodi u pitanje zdravlje djeteta u svakom slučaju je treba zaustaviti.

Ako dijete opsesivno koristi stimming, to može značiti da se isključuje iz svijeta, odnosno da se ne zna nositi sa njime. Postoje trenuci kada se ni mi ne možemo posve smiriti i isključiti, ali ne možemo raditi istu stvar cijeli dan. Nije ni u djetetovom interesu da mu se to dozvoli.

Ukoliko se dijete neprestano ponaša samostimulirajuće trebali biste potražiti pomoć stručnjaka, ali cilj ne bi trebao biti u potpunosti prekinuti takvo ponašanje, nego ga dovestu u razumnu mjeru.

Najškakljivije pitanje je “Kako se nositi sa takvim ponašanjem u javnosti?”.

Osobama koji ne znaju dovoljno o autizmu, niti su upoznati sa ovakvim ponašanjem, ono djeluje u najmanju ruku čudno. Kao roditelju djeteta sa samostimulirajućim ponašanjem najbolje bi bilo da sami sebe podsjetite kako stimming nije ništa puno drugačiji od čestih ponašanja kao što je npr. slušanje glazbe zatvorenih očiju. Stimming djeluje ekstremno, ali potreba za njime je više nego očita.

Kako se nositi sa drugim ljudima?

Kada se radi o prijateljima i rodbini, najjednostavnije je objasniti i nadati se da će razumjeti. Neznancima na ulici koje smeta takvo ponašanje možete dati unaprijed pripremljene kartice sa objašnjenjem. Ali oni će ionako brzo otići iz vašeg života.

Najveći problem je taj što takvo ponašanje vrlo često može potaknuti vršnjačko nasilje (Bullying). Pri takvom slučaju trebali biste potražiti podršku profesionalaca ili osoblja u školi. Najbolje rješenje bi bilo kada bi mogli objasniti djetetu da je takvo samostimulirajuće ponašanje najbolje ostaviti kod kuće. Naravno da razumijevanje i mogućnost kontrole takvog ponašanja ovisi o djetetovom stanju. Kada bi i vršnjaci bili otvoreni i spremni prihvatiti djecu koja su drugačija, i to bi bilo odlično. Ukoliko dijete ide u redovan program sa tipično neurorazvijenom djecom, tada bi najbolje bilo da pokušate da se u dogovoru sa školom organiziraju predavanja o autizmu kako bi djeca bolje razumjela i prihvatila poteškoće vašeg djeteta.

U većini slučajeva trebalo bi se držati pravila da sve dok samostimulirajuće ponašanje ne uzrokuje probleme, trebali biste dopustiti djetetu da u njemu uživa. “Ponašati se čudno” zaista nije problem, osim ukoliko ga druge osobe takvim žele napraviti.

Što ako se moje dijete ozlijeđuje?

Nažalost postoje oblici stimminga koji su opasni. Neka djeca se šamaraju ili udaraju rukama, udaraju glavom o pod ili prozor, grizu se do krvi. Djeca s autizmom često imaju visok prag boli i radeće gore navedeno to njih ne boli uvijek. Dijete koje radi ovakve radnje to radi kako bi dobilo barem umjereni stupanj osjećaja. No, ta spoznaja ne umanjuje užasavajući osjećaj kojeg imate dok gledate svoje dijete. U takvim slučajevima potražite pomoć stručnjaka koji će pronači uzrok i preusmjeriti ponašanje u manje nasilno.

Dok pokušavate riješiti djetetov problem, ne zaboravite na vaše mentalno zdravlje. Potražite pomoć i sebi i djetetu.

izvorni članak

Pogledajte svijet očima osobe s autizmom

Osobe s poremećajem iz spektra autizma vide svijet oko sebe drugačije od drugih, što utječe na njihovu interakciju s okolinom.

Istraživanje, koje je objavljeno u četvrtak, pokazalo je da je razlog tome širok raspon vizualnih podražaja koje osobe s poremećajem iz autističnog spektra tumače drugačije u odnosu na osobe koje nemaju autizam.

“Poznato je da osobe s autizmom često imaju poteškoće pri raspoznavanju osjećaja drugih osoba prema njihovom izrazu lica ili govoru tijela.” – rekao je dr. Ralph Adolphs, voditelj istraživačkog tima. “To može biti zato što osobe s poremećajem iz spektra autizma obraćaju pažnju na drugačiji način.”

Drugim riječima, kada osobe s autizmom pokazuju repetitivno ili antisocijalno ponašanje, ne uspostavljaju kontakt ili imaju poteškoća u komunikaciji, to može biti zbog njihovog doživljaja situacije, kao i drugačije usmjerene pažnje.

“Uz ostale zaključke, naše istraživanje pokazuje kako priča i nije toliko jednostavna da se može reći kako osobe s autizmom ne gledaju normalno u lica drugih osoba.” Dr. Adolphs tvrdi “Osobe s autističnim poremećajem ne gledaju većinu stvari na tipičan način.”

Istraživači su došli do ovih zaključaka kreirajući niz slika koje opisuju kako osobe s autizmom doživljavaju okolinu. Tijekom istraživanja bilo je prikazano 700 slika 20 osoba s dijagnosticiranim visokofunkcionalnim autizmom i kontrolnoj skupini od 19 osoba koje nemaju poremećaj iz spektra. Njihove poglede je pratio uređaj koji je bilježio njihove obrasce usmjeravanja pažnje na različite objekte na slikama.

Pogledajte slike u nastavku kako bi vidjeli što su istraživači otkrili. Za svaki par slika, gornja slika prikazuje kako je doživljava osoba s autizmom, dok donja prikazuje rezultat kontrolne skupine.

Kod ovih slika možete primijetiti kako je osoba s autizmom više usredotočena na potiljak sučeve glave, nego na lice igrača.

Kod ovih slika osoba s autizmom više pažnje posvećuje drvu i nebu, nego slonici i sloniću sprijeda.

Dok na ovim slikama osobe s autizmom, za razliku od kontrolne skupine, ne obraćaju pažnju na putanju lopte.

Kao što možete vidjeti, osobe s poremećajem iz spektra autizma manje privlače lica i drugi značajni objekti na slikama – stanje koje može dovesti do izazova u svakodnevnim situacijama.

“Ovi nalazi potvrđuju zašto je osobama s autizmom teško družiti se, pogotovo u složenim situacijama kao što su zabave. One ne znaju kamo da usmjere pažnju.” – rekao je dr. Adolphs.

Ovi rezultati mogu u budućnosti pomoći kliničarima indentificirati podskupine autizma, što bi im omogućilo bolje dijagnosticiranje pojedinih slučajeva.

“Ovo istraživanje je vjerojatno najkorisnije u objašnjavanju dijagnoze. Autizam ima mnogo varijanti. Ovo istraživanje je samo prvi korak u nastojanju da se otkrije koliko različitih tipova autizma postoji. Jednom kada identificirano sve podvrste, moći ćemo tražiti mogućnost najbolje terapije za svaku podvrstu.” – rekao je dr. Adolphs

Svako malo se uvjerimo kako se ovom poremećaju ne može pristupiti po principu što odgovara jednom, odgovara svima.

izvorni članak

Koji su rani znakovi poremećaja iz autističnog spektra

Mnoga djeca s poremećajem iz autističnog spektra mogu pokazivati odstupanja u razvoju još dok su bebe, što se posebno odnosi na njihove društvene i komunikacijske vještine. Zbog toga što djeca s autizmom počinju sjediti, puzati i hodati na vrijeme, manje očita odstupanja u razvoju kao što su grimase, igra uloga i komunikacija često prođu neopaženo. Uz razlike u kašnjenju govora i ponašanju, roditelji mogu primijetiti i razlike u odnosu djeteta prema svojim vršnjacima.

Simptomi, njihova količina, pa i intenzitet mogu značajno varirati od slučaja do slučaja.

Socijalne razlike kod djeteta s poremećajem iz autističnog spektra:

• vrlo malo ili uopće ne uspostavlja kontat očima
• ne reagira na roditeljev osmijeh ili druge izraze lica
• ne prati predmete koje mu roditelj pokazuje
• ne pokazuje roditeljima predmete kada želi da ih oni vide
• ne donosi igračke da ih pokaže roditeljima
• vrlo često nema odgovarajuće izraze lica
• ne može razaznati po izrazu lica što roditelj misli ili želi da ono napravi
• ne pokazuje empatiju prema drugima
• ne može uspostaviti prijateljstvo ili je nezainteresino za uspostavljanje prijateljstva

Komunikacijske razlike kod djeteta s poremećajem iz autističnog spektra

• Ne pokazuje prstom na predmete kako bi pokazalo potrebu za tim predmetima
• ne izgovara niti jednu riječ u dobi od 16 mjeseci
• ponavlja za drugima riječi ili rečenica bez razumijevanja značenja (eholalija)
• ne reagira na dozivanje imenom, ali reagira na druge zvukove
• krivo koristi zamjenice, najčešće drugima kaže “ja”, a za sebe “ti”
• često izgleda kao da niti ne želi komunicirati
• ne započinje razgovor ili ga ne može nastaviti
• ne koristi igračke kako bi prikazalo ljude u stvarnom životu, te se ne igra uloga
• vrlo dobro ponavlja pokazano – posebice brojeve, slova i TV reklame
• može izgubiti već stečene vještine, kao npr. govor (regresija) što se najčešće događa u dobi između 15 i 24 mjeseci života

Razlike u ponašanju kod djeteta s poremećajem iz autističnog spektra (ponavljajuće i opsesivno ponašanje)

• vrti se, ljulja, prepliće prste, dugo hoda na prstima ili maše rukama (stereotipno ponašanje)
• voli rutine, redoslijed i rituale. Ne voli promjene
• zaokupirano je svega s nekoliko i neuobičajenih aktivnosti, te je u stanju istu stvar ponavljati kroz cijeli dan
• igra se sa dijelom igračke, a ne cijelom (npr. vrti kotač kamiona)
• čini se kao da ne osjeća bol
• može biti neosjetljivo ili preosjetljivo na mirise, zvukove, svjetlo, teksture i dodir
• neobična upotreba vida ili pogleda, gleda u predmet iz čudnih kuteva

Kako razlikovati dijete s poremećajem iz autističnog spektra od tipično neurorazvijenog djeteta

Sa 12 mjeseci

• dijete tipičnog neurorazvoja okrene glavu kada ga se pozove imenom
• dijete s poremećajem se neće okrenuti niti nakon nekoliko poziva imenom, dok će s druge strane reagirati na druge zvukove

Sa 18 mjeseci

• dijete sa kašnjenjem u govoru će pokazivati predmete, koristiti izraze lica i geste kako bi nadomjestilo nedostatak govora
• dijete s poremećajem iz autističnog spektra neće pokušavati nadomjestiti izostanak govora ili će govor biti ograničen na eholaliju

Sa 24 mjeseci

• dijete s tipičnim neurorazvojem će dijeliti osjećaje s roditeljima kada na primjer donese crtež
• dijete s poremećajem iz autističnog spektra će donijeti predmet roditelju, ali neće ga gledati u oči i dijeliti osjećaje, niti oduševljenje u zajedničkoj igri

Vjerujte svojem instiktu

Ukoliko imate sumnje u način na koji se vaše dijete igra, uči, govori, ponaša ili kreće razgovarajte sa djetetovim pedijatrom. Zapamtite da vi najbolje poznajete svoje dijete i da su vaše sumnje važne. Zajedno ćete s pedijatrom pronaći najbolji način kako da pomognete svom djetetu. Ako niste sigurni u savjete pedijatra potražite drugo mišljenje. Nemojte čekati. Brza reakcija danas može donijeti veliku razliku sutra.

Informacije u ovom članku ne bi se smjele koristiti kao zamjena za mišljenje pedijatra. Da bi se što uspješnije postavila dijagnoza poremećaja iz autističnog spektra potreban je multidisciplinarni pristup, te što objektivnija dijagnostička sredstva. Prvi korak je upoznavanje pedijatra sa poteškoćama. Ovisno o poteškoćama, nadalje je potrebno provesti različite pretrage te uključiti i druge specijaliste koji bi trebali raditi kao tim da shvate što nije u redu (psiholog, logoped, neuropedijatar, dječji psihijatar itd.). Tijekom obrade mogu se koristiti i dijagnostičke metode poput EEG-a, MR snimanja, testiranja sluha, te laboratorijska, genetska, imunološka i metabolička testiranja.

izvorni članak

Kako dizajnirati sobu za dijete s poremećajem iz autističnog spektra

Pri dizajniranju sobe za dijete s poremećajem iz autističnog spektra mnogo se toga treba uzeti u obzir ovisno o stupnju problema, te interesima i dobu djeteta. Neovisno o navedenom najvažnije je na umu imati sigurnost djeteta. Osim toga, važna je i senzorna stimulacija. Djeca s poremećajem koja su visokofunkcionalna će u pravilu biti manje sklona destrukciji od djece koja funkcioniraju na „nižoj“ razini. Imajući to u vidu, može se stvoriti sigurno i vizualno stimulirajuće okruženje.

SIGURNOST SOBE

1. Kao i sva djeca, tako su i djeca s poremećajem iz spektra autizma znatiželjna i sklona penjanju. No, djeca s poremećajem često nisu svjesna opasnosti. Kod odabira namještaja izaberite čvrsći, teži namještaj koji neće prelaziti djetetovu visinu. Na taj način možete spriječiti ozbiljnije posljedice pada s visine, te da se namještaj prevrne na dijete.
2. Postavite sigurnosne mehanizme na svakoj ladici. One će spriječiti da se ladice mogu u potpunosti otvoriti i pri tome opasti na dijete.
3. Sve električne utičnice osigurajte sigurnosnim mehanizimima kako bi spriječili strujni udar u slučaju guranja prstiju ili drugih predmeta u utičnicu.
4. Poličar za knjige neka bude težak, ali ne i previsok kako bi spriječili veće posljedice uslijed eventualnog penjanja i pada. Svakako ga pričvrstite za zid.
5. Kod odabira namještaja neka rubovi budu zaobljeni. Ako rubovi nisu zaobljeni u svakom slučaju postavite zaštite na rubove. Te zaštite su većinom napravljene od pjenaste gume i izvrsno ublažavaju udarac.
6. Djeca s poremećajem iz spektra autizma nemirno spavaju. Krevet neka bude nizak kako bi uslijed pada u snu on bio s manje visine. Možete postaviti i ogradicu.
7. Prozori neka budu osigurani sigurnosnom bravicom kako ih dijete ne bi moglo samo otvoriti. Zavjese neka budu tako pričvršćene da ih dijete ne može potegnuti i srušiti na sebe.

DEKORIRANJE SOBE

1. Obojajte zidove u djetetove omiljene boje. Ukoliko dijete ima jednu omiljenu boju, obojajte zidove u različitim nijansama te boje. Bojanje zidova u više boja ili nijansi jedne boje omogućuje djetetu jaču vizualnu stimulaciju nego kada su svi zidovi iste boje. Svaki zid ponuditi će djetetu drugačiju perspektivu, a ujedno će i uljepšati sobu.
2. Odaberite dva ili više setova posteljine u djetetovim omiljenim bojama. Djetetu će to dati malo raznolikosti, no i dalje će biti okruženo omiljenim bojama. Imajte na umu da djeca s poremećajem obično pružaju otpor kod promjena, tako da će okruženost njegovim omiljenim bojama smanjiti uznemirenost zbog boja koje mu pružaju ugodu.
3. Postavite djetetove omiljene knjige i slikovnice na policu, ali uvijek dodajte i par novih koje još nije čitalo u slučaju da se odluči za nešto novo.
4. Na pod možete postaviti tepih koji će biti u skladu sa bojom zidova i posteljine
5. Igračke osim na police, možete odložiti i u kutije, ali vodite računa na sitne dijelove koje bi dijete moglo progutati.

Izvorni članak

Kako slonovi na Tajlandu pomažu djeci s autizmom

AAT (Animal Assisted Therapy) ili Terapija potpomognuta životinjama nije novi fenomen u terapiji djece s poremećajem iz autističnog spektra. Diljem svijeta pri toj terapiji se koriste psi, konji, delfini…U Tajlandu se koriste i slonovi.
Program vode radni terapeuti, a djeca sudjeluju u aktivnostima kao što su jahanje, hranjenje, pranje i igra loptama. Svaka aktivnost prilagođena je potrebama djece, odnosno usmjerena je razvijanju određenih vještina.
Slonovi su izuzetno inteligentne životinje, a kroz interakciju s njima, kod djece potiču jak i dugotrajan emocionalni odgovor. Postiže se bolje i primjerenije ponašanje djece, kao i kognitivne funkcije. Nadalje, poboljšava se i odnos s obitelji i prijateljima u školi ili vrtiću.

izvorni članak

Može li rutinski test reakcije zjenice predvidjeti autizam?

Sveučilište u Washingtonu je nakon provedenog istraživanja donijelo zaključak da rutinski pregled zjenice oka izlaganjem svjetlu može predvidjeti razvoj poremećaja iz autističnog spektra. Naime, utvrđeno je kako se u 70% slučajeva kod djece s poremećajem iz spektra zjenice značajno sporije suzuju.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 24 djece u dobi između 10 i 17 godina od kojih je polovica imalo dijagnozu autizma – visokofunkcionalan oblik. Istražitelji smatraju kako slabiji refleks zjenice objašnjava i zašto djeca nerado uspostavljaju kontakt očima, te im smeta jako svjetlo.
Voditelji istraživanja smatraju kako bi se ovaj rutinski test mogao koristiti kao screening metoda. Ovo istraživanje samo potvrđuje zaključak švedskog istraživanja koje je provedeno u ožujku ove godine: ( http://www.molecularautism.com/content/6/1/10 )

Izvorni članak pogledajte OVDJE

Biti drugačiji – Luka Mijović (19)

Luka Mijović je 19-godišnji dječak s poremećajem iz autističnog spektra. “Biti drugačiji” je samo jedna od pjesama iz zbirke pjesama koja nosi isti naziv.

BITI DRUGAČIJI

Nije lako,
Osećate poglede na koraku svakom,
Strah u tuđim očima vidite,
A nema potrebe da se stidite.

Kada svakoga dana
Prolazite kroz isto,
Nesigurnost se u vas uvuče,
A to može da dotuče.

Voleo bih da upoznam
Drugare nove
I da oni upoznaju mene,
Da me gledaju kao što ja
njih vidim,
Kao ličnosti posebne na
Svoj način,
Da ih naučim ono što ja znam,
Da i ja njima nešto dam.
Svet bi bilo lepše mesto
Kada ljudi ne bi bili
Isključivi,
Kada bi više poštovali
Različitost
Kao nešto što može da ih
Obogati,
A ne da im nešto uskrati.

Djeca s autizmom i kretanje, novo istraživanje

Djeca sa dijagnozom poremećaja iz autističnog spektra manje su tjelesno aktivna i češće se igraju sama u odnosu na normalno neurorazvijenu djecu, dok je količina tjelesne aktivnosti povezana sa socioekonomskim statusom. To je zaključak studije koje je proveo iranski znanstvenik Amir Hossein Memari, a objavljena je u časopisu Neurology Research International. Studija je provedena na uzorku od 83 djece s poremećajem iz spektra u dobi između 6 i 15 godina.

Roditelji su u upitniku navodili da su veliki troškovi, zajedno sa nedostatkom sredstava i mogućnosti, glavne prepreke tjelesnoj aktivnosti. Nedostatak vremena i motivacije također su značajni čimbenici. Te prepreke, u kombinaciji s činjenicom da su osobe s autizmom često manje aktivne, mogu za posljedicu imati niz tjelesnih problema vezani uz sjedilački način života, kao i usamljenosti.

Izvorni članak: http://www.hcplive.com/…/play-habits-of-children-with-autis…
Link na studiju: http://www.hindawi.com/journals/nri/2015/531906/

Priča o Layli

Kada Layla Farrell odlazi u šetnju, to čini u društvu poprilično velikog psa imenom Google. Bez njega bi izlasci iz kuće bili nemogući. Za ovu šestogodišnjakinju s dijagnosticiranim poremećajem iz autističnog spektra, taj poremećaj se manifestira na vrlo neobične načine.

„Layla ne hoda, ona trči“, kaže njena majka Edel (36). „Stoga šetnje s Laylom znaju biti prava noćna mora. Uz to je u šetnji vrlo uznemirena i vrišti cijelo vrijeme. Čak su i kod kuće vječiti problemi“, nastavlja majka. „Postavili smo zasune na vrata i prozore kako bi Laylu spriječili da se išulja van. Kada je imala tri godine popela se na nadstrešnicu kuće, tako da su se njen otac (37) i stariji brat (18) morali popeti na krov kombija kako bi ju spasili. Opčinjena je vodom, tako da svako malo napravi poplavu u kupaoni i počini štetu u prostoriji kat niže. Beskrajna je borba u nastojanju da Layla bude sigurna, ali i da dobije sve potrebne tretmane i podršku.“

Edel kaže da je Layla rođena bez komplikacija nakon uredne trudnoće. No, dan nakon poroda Laylina pluća su kolabirala i provela je tjedan dana u bolnici liječeći infekciju. „Nakon toga je bilo sve u redu i Layla se ponašala i razvijala kao i svako drugo, zdravo dijete.“ – kaže Edel.

No, nakon 10 mjeseci, roditelji su primijetili da nešto nije u redu. „Kada bih je povela na neko javno mjesto, ona bi vrištala do besvijesti.“ Patronažna sestra je pomislila da Layla možda ima oštećenje sluha, te su upućeni kod specijaliste koji je u uho ugradio gumeni prsten. No, nedugo nakon toga vrištanje se nastavilo; „Bili smo opet na početku.“ – rekla je majka.
Sa Layline dvije godine života ponovljeno je testiranje sluha i nalaz je pokazao kako joj je sluh savršeno u redu. Sljedeći korak bio je posjet pedijatru, te testiranja kod logopeda, radnog terapeuta i psihologa. Rezultati testova upućivali su na autizam, ali postojala je jedna prepreka. „Rekli su nam da je Layla još premala da bi tu dijagnozu dobila i službeno.“

„Očajnički smo trebali dijagnozu kako bi mogli dobiti pripadajuće potpore, ali dijagnozu nismo mogli dobiti.“ Iako je imala tri godine, Layla je i dalje bila u pelenama, te se isključivo hranila majčinim mlijekom. Kada bi je izveli u šetnju ona bi vrištala, grizla, čupala za kosu ili rušila stvari sa polica. „Ljudi bi buljili u nas i mislili kako je Layla jako zločesto dijete.“- prisjeća se majka.

Već očajni, roditelji su odveli Laylu poznatom pedijatru u sveučilišnu dječju bolnicu, te privatnom psihologu. Suprotno ranijem iskustvu, ovaj puta su stručnjaci i službeno potvrdili dijagnozu – poremećaj iz autističnog spektra. Roditelji su konačno imali djetetovu dijagnozu, te dobili mogućnost pristupa potporama koje su im omogučile da Laylu uključe u poseban predškolski program za djecu s poremećajem iz autističnog spektra. „Krenula je s tri godine,“ rekla je Edel. „U skupini je bilo šestero djece, te četiri terapeuta. Odviknuli su je od pelena, počela je razumijevati jednostavne upute i progovorila je.“ Majka dodaje da Layla sada pohađa poseban razred u osnovnoj školi i da je sretna.

Nedugo nakon saznanja da Layla ima autizam, majka je počela pretraživati Internet u potrazi za informacijama. Naišla je na stranicu udruge koja obučava pse za život uz osobe sa teškoćama, a posebice uz osobe s autizmom. Da bi se pas ispravno obučio potrebno je dvije godine i 10000€
Edel se prijavila u program i deset mjeseci kasnije je saznala da joj je prijava prihvaćena. Dodijeljen im je Google – križanac labradora i pudle. Layla ju je odmah zavoljela. Obitelj je odvodila štene na treninge, a sa dvije godine su ga vratili na intenzivnu obuku za terapijskog psa. Neposredno prije prošlog Božića, Google se vratio u njihove živote. „Google je bio oduševljen što se vratio.“ – rekla je Edel. „To je bio stvarno lijep Božić“.

Majka objašnjava da kada idu u šetnju Layla nosi povodac koji je pričvršćen za psa i da joj to daje osjećaj sigurnosti. Ali Edel napominje da se prilagodba nije dogodila preko noći. „Nema sumnje u to koliko je Google utjecao na Laylu. Nju jako smiruje dodir nježne, kovrčave dlake, te u šetnji cijelo vrijeme drži ruku na psu. Sada, kada se povezala sa psom, znam da je sigurna i da se osjeća udobno.“ – objašnjava Edel.

„Google je naš bijeg u slobodu. Preuzeo je toliki pritisak sa nas i zapravo nas je sve povezao. Ranije Laylin brat nije htio odlaziti u šetnju u njenom društvu zbog vrištanja i agresivnog ponašanja. Ali sada to rado čini. Sada i ljudi primijete da je Layla u društvu terapijskog psa, pa imaju više razumijevanja za njene probleme.“ – kaže majka.

Situacija se toliko popravila da će obitelj ove godine otići na odmor. Zbog ograničenog budžeta idu u vrijeme kada su avionske karte i smještaj najjeftiniji, te riskiraju loše vrijeme. No, to ih ne smeta. „Prošle godine smo išli u Španjolsku. Bilo je katastrofalno. Nismo uopće napustili kuću za odmor. Ove godine ide i Google, i on će učiniti veliku razliku“.

izvorni članak:
http://www.independent.ie/…/girls-best-friend-how-special-d…