Djeca sa dijagnozom poremećaja iz autističnog spektra manje su tjelesno aktivna i češće se igraju sama u odnosu na normalno neurorazvijenu djecu, dok je količina tjelesne aktivnosti povezana sa socioekonomskim statusom. To je zaključak studije koje je proveo iranski znanstvenik Amir Hossein Memari, a objavljena je u časopisu Neurology Research International. Studija je provedena na uzorku od 83 djece s poremećajem iz spektra u dobi između 6 i 15 godina.

Roditelji su u upitniku navodili da su veliki troškovi, zajedno sa nedostatkom sredstava i mogućnosti, glavne prepreke tjelesnoj aktivnosti. Nedostatak vremena i motivacije također su značajni čimbenici. Te prepreke, u kombinaciji s činjenicom da su osobe s autizmom često manje aktivne, mogu za posljedicu imati niz tjelesnih problema vezani uz sjedilački način života, kao i usamljenosti.