• #1 (bez naslova)

Autizam – jednaki u različitosti

Autizam – jednaki u različitosti

Monthly Archives: Siječanj 2016

Molim vas, ne veličajte me zbog ljubavi prema mom djetetu s poteškoćama.

27 Srijeda sij. 2016

Posted by Autizam - JuRA in Uncategorized

≈ Komentiraj

image

Često se nama, roditeljima djeteta s poteškoćama, događa da čujemo izjave poput:”Divni ste, ja to ne bih mogla.” ili “Sigurno je jako teško.” Da, istina je. Ponekad je teško biti roditelj djeteta s poteškoćama. Pred nama su izazovi s kojima se mnogi roditelji tipične djece ne susreću. Naši životi vama mogu djelovati drugačije, no nadam se da ste svjesni kako su naši životi u mnogo čemu slični vašima.

Mogu li biti iskrena prema vama? Uz neke od tih komentara vremenom mi se učini kao da moje dijete nije moguće voljeti i kako bi ga samo nekolicina osoba moglo voljeti i odgajati. Veličanje mene i mog roditeljstva mi govori kako se vi osjećate sretnim što ono nije vaše dijete, te kako bi to bilo teško, strašno i tragično. Znam da to nije ono što želite izraziti, no ponekad je upravo tako.

Kada bih srela prijateljicu sa svojim tipičnim djetetom, uperila prst u njega i rekla :”Ja to ne bih mogla.”, sigurno bi to bilo vrlo nepristojno od mene. Takva izjava bi mnogo rekla o tome što mislim o njenom djetetu (zasigurno ne pozitivno). Ponovila bih :”Mislim, sigurno je teško odgajati TVOJE dijete.” U tom trenutku ona bi me vjerojatno poželjela opaliti po nosu. Ne bi me iznenadilo ako bi povrijeđeno uzela svoje dijete i otišla govoreći si kako je njeno dijete voljeno, prekrasno i da je sretno što mu je ona majka.

Isto se tako i ja osjećam kada to čujem.

Vidite, svijet nas uči da je živjeti s poteškoćama nešto loše. Kada mi je mlađe dijete rođeno s Down sindromom primalja je plakala, a pedijatar klimao glavom i rekao kako mu je žao što mi mora reći tako loše vijesti. Kada smo usvojili dijete sa cerebralnom paralizom, jedna gospođa je pitala mog supruga :”Niste li mogli posvojiti zdravo dijete?”.

Ako pogledate u prošlost, osobe s poteškoćama nismo tretirali  kao osobe. Nismo ih tretirali kao ravnopravne osobe. I danas se još borimo s takvim porukama i idejama. Upitajte odraslu osobu s nekim hendikepom kako se većina odnosi prema njoj i razmislite kako biste se vi osjećali kada biste bili vrednovani na osnovu vaših ograničenja. Kao majku dvoje djece sa poteškoćama me to boli jer većina ljudi ne vidi ono što ja vidim. Oni nisu dio naših filmskih večeri, putovanja. Oni ne vide iskrenu sreću gledajući ih dok plešu, smiju se i rade sve ono što djeca vole raditi. Poteškoće nisu tragedija. Ono što je tragično jest kako okolina doživljava osobe sa poteškoćama.

Ja volim svoju djecu i zbog toga nisam posebna. Ja sam im majka! Kako je uopće moguće da ih ne volim? Kako da ih ne zastupam, podučavam, da im ne budem podrška? Mislite da vi to ne biste mogli? Biste, jer volite svoju djecu. A ja sam ono što biste vi bili da imate dijete sa poteškoćama. Biti roditelja djetetu sa poteškoćama nije rezervirano za nekolicinu posebnih. Događa se meni, vama, susjedu, milijunašu. Poteškoće su dio života.

Komentari u kojima me veličate jer volim svoje dijete podsjećaju kako dok svi uživaju u brzom internetu, ja još uvijek imam dial-up. Strašno, dial-up od svih stvari! “Tužno je to što ne možeš uživati u internetu i sudjelovati na društvenim mrežama poput svih nas. Ja to ne bih mogla. Ja ne bih takav internet. Znam kako je imati brzi internet, sigurno je teško pokušavati se spojiti dok su već svi na Facebook-u.”

Moje dijete nije najmanje poželjna opcija, nije dial-up. Moje dijete je osoba. Ima jedinstvenu osobnost, talente, darove, smisao za humor, prekrasan osmijeh i tendenciju da rastopi moje srca kada me zagrli rukama oko vrata dopuštajući mi da znam kako i mene moje dijete voli mene.

Molim vas, nemojte misliti kako ne želim vašu podršku i ohrabrenje. Želim. Ako mislite da dobro obavljam svoj posao, tako i recite :”Dobro radiš svoj posao.” Ako vidite da sam iscrpljena, a moje dijete ima poteškoće, možda sam imala težak dan. Ako i vi ponekad tako izgledate, vjerojatno je da je i meni tako. Stoga, zašto me ne upitate :”Kako si?” Potaknite razgovor, pitajte me, pokažite da vam je stalo.

Ali, molim vas zapamtite. Nisam ja divna što volim svoju djecu, niti ste vi divni što volite svoju. To je nešto što svi radimo, volimo svoju djecu.

Pogledajte svoje dijete. Bez obzira što da se dogodi, vi ćete svoje dijete i dalje voljeti, te učiniti sve za njega. Da preživi nesreću, ostane u kolicima, i dalje ćete se s jednakom žestinom brinuti za njega i voljeti ga kao i sada.

Ne osjećam se kao da sam loše prošla u životu. Nisam zaglavila sa sporim internetom. Osjećam se kao najsretnija majka što su to baš moja djeca. Molim vas, nemojte me veličati što volim svoju djecu s poteškoćama. Ona se mogu voljeti. Ona su moja.

Ellen Stumbo

izvor

Autizam i hiperaktivnost

23 Subota sij. 2016

Posted by Autizam - JuRA in ponašanje

≈ Komentiraj

image

Tipično za djecu s autizmom jest da imaju probleme s izvršnim funkcioniranjem koji su jednaki onima kod ADHD-a. Problemi uključuju slabu motivaciju, radnu memoriju, organizacijske vještine i vještine rješavanja problema. Djeca iz spektra mogu imati poteškoće s pažnjom, no mogu biti i izrazito usredotočena na aktivnost od interesa. Ona mogu biti jako bistra, no ne mogu se organizirati kroz dnevne aktivnosti. Možete im reći što trebaju učiniti kada dođu u školu, no neće se sjetiti slijediti upute. Mogu impulzivno reagirati bez razmišljanja iako ste unaprijed proradili posljedice određenog ponašanja.

Uz to, ADHD i autizam dijele i probleme sa pobuđenošću. Kada spojite slabu pobuđenost sa slabom kontrolom impulzivnosti, dobit ćete vrlo neorganizirano ponašanje. Ako dijete uz autizam ima i ADHD imat će vrlo slabu pažnju, slabu kontrolu impulzivnosti i slabu organizaciju ponašanja. Čeoni režanj mozga ne dobiva dovoljno stimulacije. U tim slučajevima koriste se lijekovi kako bi se pobudilo to područje mozga. Kada je čeoni režanj pravilno pobuđen, dijete je sposobno održati pažnju i organizirati svoje ponašanje. Međutim, mnogu djecu u spektru ti lijekovi ih moguučiniti još aktivnijima, pa i agresivnima. Lijekovi mogu postići dobre rezultate samo ako simptomi proizlaze isključivo iz ADHD-a.

Teško je iz prve odrediti da li je djetetova hiperaktivnost posljedica autizma ili mogućeg ADHD-a. Kako se dijete ponaša kod kuće, u školi ili nekom trećem okruženju? Ako se hiperaktivnost uočava u svim okruženjima, dijete ne može održati pažnju, te se čini kako ne može izvuči korist iz uputa i smjernica zbog slabe mogućnosti regulacije ponašanja, onda je posrijedi ADHD. Ne budite zavarani djetetovom sposobnošću da pažnju održi satima na nešto u čemu uživa kao što su na primjer video igrice. Dijete sa smanjenom pažnjom se često može usredotočiti na visoko stimulirajuće aktivnosti ili aktivnosti od njegova interesa. To je iz razloga što je dio mozga odgovoran za izvršno funkcioniranje stimuliran i pobuđen. Ako zadatak nije stimulirajuć (dosadan je) ili za dijete nema velikog značaja, ono ne može održati pažnju. To nije niti voljna reakcija, niti reakcija s namjerom. Problem leži u umreženosti mozga ili neurotransmiterima. Postoje tri najčešća načina da se živčani sustav smiri, drži u pripravnosti i organizira. To su:
– biomedicinske metode (probava, imunološki sustav i dijeta)
– senzorne tehnike i
– lijekovi po potrebi

izvor

Verbalna stimulacija i razmišljanje

21 Četvrtak sij. 2016

Posted by Autizam - JuRA in ponašanje, savjeti

≈ Komentiraj

image

Verbalno stimuliranje (ponavljajuće izgovaranje riječi ili fraza) može biti i senzorni i kognitivni oblik senzorne stimulacije, te je po tome i napredniji oblik stimulacije od one pokretima. Mozgu je potrebna optimalna razina stimulacije, pa se verbalna stimulacija javlja u trenucima dosade, manje senzorne podraženosti, baš kao i naše dnevno sanjarenje. Osobama s autizmom verbalna stimulacija omogućuje poticaj kada im je potreban, ali je također i način povlačenja u svoj svijet u trenucima kada im stvarnost postane prekaotična. Verbalna samostimulacija može biti i zabavna igra riječima, poput uparivanja. Također, koristi se i kod razmišljanja na glas i upravo je to proces koji označava početak razmišljanja i izgovora.

U početnom stadiju vokalne stimulacije dijete može pjevušiti ili ispuštati zvukove. Djeca s poremećajem iz autističnog spektra vole zvukove vokalizacije, ali što je još važnije, vole i osjetiti vibracije u unutarnjem uhu jer im pomaže da ostanu prisutni. Ovo je najprimjetnije kada dijete dlanovima prekrije uši dok pjevuši. Prekrivanje ušiju doprinosi snažnijim vibracijama što mu odgovara. Kako odrastaju, djeca za stimulaciju počinju koristiti riječi. Vrlo često im se sviđa zvučnost ili osjećaj pri izgovaranju određenih riječi. Stoga se često igraju riječima i frazama u svrhu istraživanja osjećaja.

Mnoga djeca započinju razmišljati u riječima kroz izgovaranje na glas. Ono im daje povratnu slušnu informaciju. Mnoga djeca iz spektra razmišljaju u slikama. Stoga im je potrebna vježba iz razmišljanja riječima. Kako bi pomogli djetetu, izlažite svoja razmišljanja (razmišljajte na glas). Koje god aktivnosti radite s djetetom, razmišljajte na glas kako bi ono čulo vaša razmišljanja. Mnoga djeca iz spektra ne razumiju da drugi ljudi imaju misli i osjećaje drugačije od njihovih. Kada razmišljate činite to duboko, promišljajte, premišljajte se i rješavajte problem na glas. Dijete ne samo da će naučiti kako prorađujete problem, već će i učiti kroz slušanje vašeg razmišljanja. Kada radite zajedničke aktivnosti riješite problem na glas, a zatim postavite pitanje :”Pitam se što bi sada trebalo učiniti?” ili “O, ne! Pogriješio sam, ne znam što da radim!”. Napravite pauzu i pričekajte da vidite hoće li vam dijete nešto predložiti.

Ovakav pristup djetetu omogućava da se osjeća kompetentnim za učenje kroz vaša izlaganja. Uz to je i zabavno.

izvor

PTSP i Autizam

16 Subota sij. 2016

Posted by Autizam - JuRA in ponašanje

≈ Komentiraj

image

Zapanjujuće je koliko je vremena trebalo struci da prihvati poremećaj senzorne integracije kao dio spektra. Godinama su psiholozi ignorirali senzorne poteškoće. ABA ih je ignorirala, istovremeno tjerajući osobe s autizmom da se pokore i ostanu u situacijama koje su za njih preplavljujuće. Ako su djeca burno reagirala bila su prisiljena izdržati, te im je na taj način onemogućeno osnaživanje izbjegavanjem neželjene situacije. Prije 20 godina su psiholozi odbijali uvađanje strategije integracije senzorne obrade u tretmanima ponašanja jer je to nešto što nije moglo biti promatrano i izmjereno. Agencije su tu strategiju htjele zaustaviti jer nije bila zasnovana na znanstvenim temeljima. Problemi sa senzornom integracijom nisi bili stvarni. I psiholozi i agencije su se bavile poslom mjenjanja ponašanja. Ali tretiranje autizma je više od puke promjene ponašanja. Ono što su djeca iznutra osjećala nije bilo prepoznato, razmotreno, niti cijenjeno. Cilj (promjena ponašanja) je opravdavao sredstvo (obuzdavanje, kažnjavanje i prisiljavanje na suradnju). Iako su odrasle osobe s autizmom intenzivno pisale o tim traumatičnim iskustvima, psiholozi su i dalje tvrdili da problemi sa senzornom integracijom ne postoje.

Danas se disfunkcija senzorne integracije pri autizmu prepoznaje. Nakon mnogo godina što su se osobe s autizmom zauzimale i zahtijevale da ih se čuje, ova iskustva su shvaćena ozbiljno. No, još jedna tema koja se u kontekstu autizma ne spominje mnogo je PTSP (PostTraumatski Stresni Poremećaj). Kod autizma se na PTSP ne sumnja često iz razloga što on najčešće nastaje kao posljedica seksualnog i fizičkog nasilja, te emocionalnih trauma uslijed ratnih zbivanja. No, postoje dokazi i za PTSP kod autizma. Mnoge odrasle osobe s autizmom svjedoče o iskustvima koji su vrlo slični posttraumatskom stresu. PTSP se javlja kada postoji vrlo snažan napad na živčani sustav. Rezultira kemijskim i strukturalnim promjenama u mozgu. Osoba doživljava tjeskobu, depresiju, izoliranost, te panične napadaje bez očitog razloga. Ponekad se javlja i bijes.

PTSP se može javiti nakon jedne ili više emocionalnih trauma. Također, može se javiti i kao posljedica dugotrajnog izlaganja stresa zbog teškog poremećaja senzorne integracije. Mnoge neverbalne osobe iz spektra sa teškim problemima sa senzorikom često doživljavaju intenzivne fizičke i emocionalne traume uslijed za njih preplavljujućih senzornih informacija. Obzirom da dijete nikada ne zna kada će se “bombardiranje” dogoditi, te se ono često dogodi bez najave, dijete je bespomoćno u samoobrani. Stalan oprez i panične reakcije imaju dugoročan učinak na živčani sustav, te se osoba godinama bori sa stresom i tjeskobom. Svaki puta kada je živčani sustav izložen napadu, javlja se panični napadaj koji je u osnovi povezan sa traumatičnim događajem. Za te osobe se panični napadaji događaju iz čistog mira. Niti ta osoba, niti osoba pored nje ne mogu razumjeti što je izazvalo paniku. Takva reakcija može biti potaknuta zvukom, bojom ili mirisom koju je osoba povezala sa traumatičnim događajem. Naša senzorna memorija je vrlo snažna. Kada su vam senzorna iskustva vrlo snažna i nedoslijedna kao kod osobe sa poremećajem senzorne integracije, preplavljujuće emocije mogu biti povezane i lako potaknute jednostavnom senzornom memorijom.

Stoga kada ste u kontaktu sa osobama sa težim oblikom autizma postupajte vrlo oprezno. Poštujte njihove komforne zone. Pripazite na to kako ih dodirujete i razgovarate s njima. Njihov živčani sustav je vrlo ranjiv i lako se traumatizira. Reakcije mogu biti vrlo snažne i obrambene. Te osobe mogu biti emocionalno razdražljive, te trebate biti vrlo mirni, nježni i suosjećajni. Čim primjetite obrambene reakcije, povucite se. Nikada ne gurajte dijete u situacije koje ga plaše. Vodite ih, a ono neka odabere brzinu svojih radnji. Neka osjete da posjeduju kontrolu kako ne bi nastupila panika. Naučite kakav dodir, koje riječi, radnje i stimulacije im pomažu da se osjećaju sigurno. Uvijek prvo slušajte i razumijte prije bilo kakve intervencije ili preusmjeravanja radnje. Uvijek pretpostavite kako je u podlozi obrambene reakcije jaki emocionalni preokret. Poštujte, suosjećajte, dozvolite osobi da se povuče, izbjegne neugodan osjećaj dok se ne oporavi. Naučite osobu vještinama smirivanja kako bi se lakše nosila sa tim snažnim osjećajima. Ali najvažnije je da osobu s autizmom naučite da se u vašoj prisutnosti može osjećati sigurno, te da vam može vjerovato i pratiti vaše vodstvo.

izvor

Autizam je moguće dijagnosticirati MR snimanjem mozga

15 Petak sij. 2016

Posted by Autizam - JuRA in dijagnostika, istraživanje

≈ Komentiraj

image

Francuski znanstvenici su identificirali marker na mozgu koji je specifičan za autizam, a vidljiv je na MR snimkama kod djece u dobi od dvije godine naviše. Abnormalnost se sastoji u plićem naboru u području mozga zvanog Broca.

Broca je područje mozga nazvano po francuskom neurokirurgu, a nalazi se u lijevom frontalnom korteksu mozga. To područje je bitno za govor, tj. za proizvodnju početnih motoričkih signala koji kontroliraju glasnice, jezik, usne, dijafragmu i druge dijelove tijela potrebnih za govornu komunikaciju. Područje Broca poznato je kroz Broca afaziju (pogonsku afaziju), odnosno gubitak govora uslijed traume mozga.

Ovo otkriće može biti od koristi u ranoj dijagnostici autizma, a objavljeno je 12.1.2016 u časopisu “Biology Psychiatry: Cognitive Neurosciences and Neuroimaging”.

Nedavne neuroradiološke tehnike snimanja i analize su dale naslutiti prisutnost abnormalnih kortikalnih nabora, no tek se ovom tehnikom uspjelo dokazati postojanje specifičnog markera kod tri poremećaja iz spektra (autizam, pervazivni razvojni poremećaj i Aspergerov sindrom). Abnormalnost je najizraženija kod autizma.

Znanstvenici su ovaj marker nazvali “brazdina jama” (sulcus pit). To je najdublja točka od svake brazde u kori mozga iz koje se razvijaju svi moždani nabori. Znanstvenici su promatrali brazdine jame u 102 dječaka u dobi od dvije do deset godina života podijeljenih u tri skupine (autizam, PDD-NOS i neurotipično razvijena djeca). Kod prve skupine je uočena najplića brazda u usporedbi sa brazdama ispitanika ostale dvije skupine. Zanimljivo je da su upravo djeca sa najvećim poteškoćama u produkciji govora imala najpliće izmjerenu brazdinu jamu.

Ovo otkriće bi moglo omogućiti raniju dijagnostiku koja je do sada bila moguća na osnovu kliničkih znakova, promatranja i razgovora s roditeljima. Studija nadalje omogućava daljnja istraživanja razvoja mozga. Do sada se pretpostavljalo da su kortikalni nabori u potpunosti razvijeni po porodu, no u ovom istraživanju je utvrđeno da se neki površinski nabori nastavljaju produbljivati kroz odrastanje, i to u jednakoj mjeri kod djece s autizmom kao i kod neurotipično razvijene djece.

izvor
istraživanje

Dovraga, slušajte me! – riječi jednog djeteta

15 Petak sij. 2016

Posted by Autizam - JuRA in iz prve ruke, ponašanje

≈ Komentiraj

image

Kada kažem “ne”, pritiščete me još jače! Kada se opirem, kažete da ne surađujem i da se inatim! Kada sam toliko napet do mjere da se grizem, udaram po glavi ili sam agresivan, savladavate me ili kažnjavate! Zašto me jednostavno ne slušate?

Kada gledam u pod ili stranu, vjerojatno sam preplavljen. A vi tek onda još povećavate poticanje i tjerate da reagiram. To me navodi u paniku i postajem agresivan. Moje vještine nošenja sa stresom se raspadnu i mozak mi reagira negativno. Zašto to radite? Komuniciram s vama, a vi ne slušate! Da li je u tom trenutku toliko važno da slijedim vaše upute? Da li je toliko važno da tada podliježem vašim željama i potrebom za kontrolom? Zašto me ne poštujete i želite da budem uspješan? Zašto ne možete čuti što vam govorim? Zašto me tjerate na paniku i mahnitost? Kada reagiram, dobivam silu i prisilu. Dobivam kaznu ili još gore – savladavanje i prisiljenu suradnju.

Život je za mene već dovoljno težak. Normalne rutine kroz dan su meni veliki izazov. Naporno radim kako bih zadovoljio vaše zahtjeve, ali često postanem i preplavljen, a moje usvojene vještinu nestanu. Često sam toliko neorganiziran da ne mogu govoriti. Ne mogu odgovoriti na zahtjeve, ne mogu vas gledati. Moram se isključiti i osnažiti prije nego se slomim. Molim vas prestanite to smatrati inaćenjem i nesuradnjom. Molim vas shvatite da se mučim, da me boli i da želim pobjeći iz te situacije. Tada nije vrijeme za silu, već za suosjećanje. Molim vas slušajte me, ja komuniciram. Moj život je trenutno u vašim rukama. Budite vrijedni tog povjerenja. Ja želim biti uspješan, pratiti upute, zadovoljiti očekivanja. Ali trebam vašu podršku. Molim vas, prvo poslušajte. Imajte razumijevanje za moje protivljenje kako postajem preplavljen i pomozite mi da pobjegnem iz te situacije. Dajte mi vremena da se osnažim. Radite samnom umjesto da brinete o suradnji i kontroli.

Slušajte me, poštujte i vjerovat ću vašem vodstvu.

izvor

Kartice strategija za smanjenje napetosti

03 Nedjelja sij. 2016

Posted by Autizam - JuRA in edukacija

≈ 1 komentar

U ranijim objavama pisali smo o napetosti i tjeskobi. Kako prepoznati, stupnjevati, koje strategije možete primijeniti za smanjenje napetosti i ono najvažnije – kako dijete naučiti da samo koristi strategije kao pomoć u svakodnevnim stresnim situacijama.

Ranije objave o stresu i strategijama nošenja sa stresom možete pročitati ovdje:

strategije za prevladavanje napetosti i tjeskobe – 1. dio

strategije za prevladavanje napetosti i tjeskobe – 2. dio

strategije za prevladavanje napetosti i tjeskobe – 3. dio

strategije za prevladavanje napetosti i tjeskobe – 4. dio

strategije za prevladavanje napetosti i tjeskobe – 5. dio

smanjenjenapetosti3

Danas donosimo kartice sa 23 strategije. Nakon što isprintate listove, laminirate i izrežete kartice, možete ih perforirati i povezati prstenom za ključeve. Neka kartice uvijek budu blizu, a sa djetetom redovite vježbajte koje ćete kartice koristiti ovisno o stupnju napetosti.

Kartice možete skinuti ovdje

Prilagodba prije svega!

02 Subota sij. 2016

Posted by Autizam - JuRA in ponašanje, savjeti

≈ Komentiraj

Kada dijete burno reagira, ponaša se neprikladno ili ne napreduje prema očekivanjima, često za to okrivimo dijete. Prvo nastojanje je usmjereno tome da se promijeni djetetovo ponašanje kako bi ono zadovoljilo naša očekivanja, umjesto da promijenimo očekivanja koja bi se prilagodila djetetu. Krivo se pretpostavlja kako je djetetova krivica što ne ispunjava naša očekivanja, te je dijete ono koje bi se trebalo promijeniti. Ovo može biti vrlo štetno po dijete, pogotovo obzirom na to da ono često nema usvojene vještine i sposobnosti kako bi izvršilo te promjene.

141345-425x281-confusedkid

Kako bi izbjegli ovu zamku moramo krenuti sa pretpostavkom da dijeti čini sve što može ovisno u kakvu je situaciju postavljeno, te trenutnom razinom kojom se s tom situacijom može nositi. Vođeni tom pretpostavkom prirodan slijed jest da ćemo:

  • preispitati naša očekivanja i zahtjeve koje postavljamo pred dijete, a u kontekstu njegovih stečenih vještina.
  • smanjiti očekivanja i zahtjeve ili pružiti veću podršku pomažući djetetu da ih ispuni (ponekad je potrebno oboje).

Stoga, kada smo suočeni s određenim izazovima u ponašanju ili teškoćama pri usvajanju i učenju, potrebno je procijeniti tri osnovna uvjeta kako bi djetetu mogli pružiti podršku.

  1. Promijenite zahtjeve i očekivanja

Budite usmjereni na postizanje djetetovog uspjeha mijenjajući zahtjeve. Da li se zahtjevi i očekivanja mogu prilagoditi trenutno usvojenim djetetovim vještinama? U obzir uzmite djetetova tjelesna, senzorna, kognitivna, društvena i emocionalna ograničenja. Senzorna stimulacija iz okoline može za dijete biti preplavljujuća. Društveni kontekst za dijete može biti zbunjujuć. I sam zadatak može biti teži no što je dijete sposobno izvršiti. Razlomite aktivnosti ili zadatak. Pojednostavite ga i u njegovo izvršavanje ugradite dodatnu podršku kako bi pomogli djetetu.

Promjene i prilagodbe su važne pri postavljanju djeteta pred zadatak. Da li je okruženje u kojem se dijete nalazi preglasno? Da li se u njemu istovremeno odvija previše aktivnosti? Da li postoji previše senzorne stimulacije koja opterećuje dijete i odvlači mu pažnju? Da li se mogu izvršiti prilagodbe kako bi se smanjilo senzorno preopterećenje (promjena rasporeda u prostoriji, slušalice ili čepići za uši, sunčane naočale ili prigušeno svjetlo…). Da li su postavljeni zadaci preopterećujući za dijete? Da li je zadatak kompliciran, s više međukoraka? Da li je pretežak ili prezentiran na pogrešan način? Da li se aktivnost može razlomiti na manje dijelove ili prikazati slikovitije? Da li možemo pomoći djetetu kako bi smanjili zahtjeve i prilagodili ih razini djetetovog izvršnog funkcioniranja? Da li je dijete sposobno izdržati neprestane zahtjeve? Kada se iscrpi djetetova mentalna energija, ono može vrlo brzo postati preplavljeno i isključiti se.

2. Promijenite interakciju s djetetom

Kada prilagodite zahtjeve/očekivanja prema djetetu, pogledajte kakvu imate interakciju s djetetom. Da li dijete treba pomoć ili vođenu podršku? Da li djetetu dajete informacije na primjeren način? Da li se dijete osjeća podržano i prihvaćeno ili ste prezahtjevni? Da li dijete prihvaća vašu podršku?

Kako bi dijete ostvarilo uspjeh, moramo pronaći odgovarajući pristup koji mu pomaže. Moramo se zapitati da li se dijete uz mene osjeća sigurno, prihvaćeno i udobno. Ako je dijete napeto, u strahu ili nesigurno uz naš pristup, pokušat će pobjeći i izbjeći naše vodstvo. Mnogi izazovi u ponašanju su direktno povezani s time kako se odrasli odnose s djetetom. Uz koji način interakcije (polagan i tih, ubrzan i izražajan…itd) dijete najbolje odgovara i reagira? Način na koji vršite interakciju s djetetom ima mnogo utjecaja na to hoće li se dijete osjećati sigurno u aktivnostima i zadacima.

3. Naučite potrebne vještine za uspjeh

Jednom, kada umanjimo zahtjeve uz pružanje kvalitetnije podrške i promijenjen pristup, tada se moramo koncentrirati na učenje djeteta vještinama kako bi ono moglo ispuniti zahtjeve. Ako dijete ima društvenih poteškoća u okruženju, trebamo poboljšati društvene vještine. Ako ima poteškoća sa kontrolom emocija, trebamo poboljšati vještine nošenja s emocijama. Ako dijete u školi ima problema sa čitanjem, potrebno je više raditi na usvajanju vještine čitanja. Na taj način djetetu dajemo potreban alat za savladavanje zahtjeva iz okruženja. Započnite s jednostavnim, postepeno nadograđujte, pružite potrebnu podršku i razvijajte vještine neophodne za uspjeh.


 

Kada zadovoljimo ova tri uvjeta nećemo odmah kriviti, prisiljavati, a kamoli kažnjavati dijete. Kada se dijete muči, mi smo ti koji trebamo izvršiti određene promjene – ne dijete. Mi smo ti koji postavljamo dijete u situaciju s kojom se ne može nositi. Stoga, prije nego okrivite dijete ili ga proglasite nekompetentnim, nastojte prilagoditi zahtjeve prema djetetu, način pružanja podrške i svoj način interakcije s djetetom. Tada ćete se i vi i dijete osjećati uspješnima u onome što radite.

 

izvor

Autizam – jednaki u različitosti

Autizam – jednaki u različitosti

Što je autizam?

Autizam je vrlo složeni biološki razvojni poremećaj mozga. Osnovno obilježje autizma je slaba socijalna interakcija i komunikacija i ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Obuhvaća spektar poremećaja koji se kreću od blagih do teških, a češći je kod muškaraca nego kod žena.

Znakovi autizma

Prvi znakovi autizma. Dijete: - ne ostvaruje kontakt očima (npr. kod hranjenja) - ne uzvraća osmijeh - ne reagira na svoje ime ili na glas bliske mu osobe - ne prati pogledom predmet koji mu pokazujete - ne koristi nikakve pokrete za komuniciranje - ne započinje maženje niti reagira na maženje - ne imitira pokrete i izraze lica roditelja - ne pokazuje interes ili sreću pri interakciji s drugima Kasniji znakovi autizma - nesposobnost stvaranja prijateljstva i bliskih odnosa - nesposobnost igranja u društvu - ponavljajuća ponašanja (npr. vrćenje u krug) i neuobičajena upotreba jezika (npr. vrištanje i čudni zvukovi) - prevelika okupiranost određenim objektima i aktivnostima - nemogućnost obavljanja nekih rutina

Dijagnostika autizma

Da bi se što uspješnije postavila dijagnoza poremećaja iz autističnog spektra potreban je multidisciplinarni pristup, te što objektivnija dijagnostička sredstva. Prvi korak je upoznavanje pedijatra sa poteškoćama Ovisno o poteškoćama, nadalje je potrebno provesti različite pretrage te uključiti i druge specijaliste koji bi trebali raditi kao tim da shvate što nije u redu (psiholog, logoped, neuropedijatar, dječji psihijatar itd.). Tijekom obrade mogu se koristiti i dijagnostičke metode poput EEG-a, MR snimanja, testiranja sluha, te laboratorijska, genetska, imunološka i metabolička testiranja.

Terapija autizma

Za autizam još ne postoji lijek. Postoje niz tretmana koji pomažu djeci u svakodnevnom normalnom fukcioniranju kroz razne tehnike učenje osnovnih vještina, privikavanje na senzorne podražaje. Terapijski postupci koji se najčešće primjenjuju u radu s djecom s autizmom su komunikacija putem slika (PECS), primijenjena bihevioralna analiza (ABA terapija), Floor Time terapija, podučavanje socijalnih vještina putem socijalnih priča i slično. Što se farmakoterapije tiče, ona se smatra učinkovitom i potrebnom u određenim slučajevima. No, farmakološki pristup bi ipak trebao biti pomoćni, a ne glavni pristup tretmanu autizma.

Kategorije objava

Arhiva objava

  • Lipanj 2017
  • Svibanj 2017
  • Ožujak 2017
  • Veljača 2017
  • Siječanj 2017
  • Prosinac 2016
  • Studeni 2016
  • Listopad 2016
  • Rujan 2016
  • Kolovoz 2016
  • Srpanj 2016
  • Lipanj 2016
  • Svibanj 2016
  • Travanj 2016
  • Ožujak 2016
  • Veljača 2016
  • Siječanj 2016
  • Prosinac 2015
  • Studeni 2015
  • Listopad 2015

RSS linkovi

  • RSS - Objave
  • RSS - Komentari

Statistika

  • 184.585 hits

Unesite svoju adresu e-pošte za pretplatu na blog i primajte obavijesti o novim objavama putem e-pošte.

Pridružite se 59 drugih pretplatnika.

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića.
Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića
  • Prati Pratim
    • Autizam - jednaki u različitosti
    • Pridruži se 59 drugih sljedbenika
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • Autizam - jednaki u različitosti
    • Prilagodi
    • Prati Pratim
    • Prijavi se
    • Prijava
    • Prijavi ovaj sadržaj
    • View site in Reader
    • Upravljanje mojim Pretplatama
    • Sakrij ovu traku
 

Učitavanje komentara...