Tipično za djecu s autizmom jest da imaju probleme s izvršnim funkcioniranjem koji su jednaki onima kod ADHD-a. Problemi uključuju slabu motivaciju, radnu memoriju, organizacijske vještine i vještine rješavanja problema. Djeca iz spektra mogu imati poteškoće s pažnjom, no mogu biti i izrazito usredotočena na aktivnost od interesa. Ona mogu biti jako bistra, no ne mogu se organizirati kroz dnevne aktivnosti. Možete im reći što trebaju učiniti kada dođu u školu, no neće se sjetiti slijediti upute. Mogu impulzivno reagirati bez razmišljanja iako ste unaprijed proradili posljedice određenog ponašanja.
Uz to, ADHD i autizam dijele i probleme sa pobuđenošću. Kada spojite slabu pobuđenost sa slabom kontrolom impulzivnosti, dobit ćete vrlo neorganizirano ponašanje. Ako dijete uz autizam ima i ADHD imat će vrlo slabu pažnju, slabu kontrolu impulzivnosti i slabu organizaciju ponašanja. Čeoni režanj mozga ne dobiva dovoljno stimulacije. U tim slučajevima koriste se lijekovi kako bi se pobudilo to područje mozga. Kada je čeoni režanj pravilno pobuđen, dijete je sposobno održati pažnju i organizirati svoje ponašanje. Međutim, mnogu djecu u spektru ti lijekovi ih moguučiniti još aktivnijima, pa i agresivnima. Lijekovi mogu postići dobre rezultate samo ako simptomi proizlaze isključivo iz ADHD-a.
Teško je iz prve odrediti da li je djetetova hiperaktivnost posljedica autizma ili mogućeg ADHD-a. Kako se dijete ponaša kod kuće, u školi ili nekom trećem okruženju? Ako se hiperaktivnost uočava u svim okruženjima, dijete ne može održati pažnju, te se čini kako ne može izvuči korist iz uputa i smjernica zbog slabe mogućnosti regulacije ponašanja, onda je posrijedi ADHD. Ne budite zavarani djetetovom sposobnošću da pažnju održi satima na nešto u čemu uživa kao što su na primjer video igrice. Dijete sa smanjenom pažnjom se često može usredotočiti na visoko stimulirajuće aktivnosti ili aktivnosti od njegova interesa. To je iz razloga što je dio mozga odgovoran za izvršno funkcioniranje stimuliran i pobuđen. Ako zadatak nije stimulirajuć (dosadan je) ili za dijete nema velikog značaja, ono ne može održati pažnju. To nije niti voljna reakcija, niti reakcija s namjerom. Problem leži u umreženosti mozga ili neurotransmiterima. Postoje tri najčešća načina da se živčani sustav smiri, drži u pripravnosti i organizira. To su:
– biomedicinske metode (probava, imunološki sustav i dijeta)
– senzorne tehnike i
– lijekovi po potrebi