Strategije za prevladavanje napetosti i tjeskobe – 5.dio

coping stress

Većina obrambenih mehanizama za djecu iz spektra uključuje pokušaj bijega, odnosno izbjegavanje situacija za koje ne znaju kako da se nose s njima. Zbog toga što je njihov svijet ispunjen s toliko neizvjesnosti i kaosa, pretjerano su oprezni i u pripravi za bilo koje situacije u kojima ne znaju što mogu očekivati, te kako se s njima nositi. Kao rezultat nastaje panika i otpor. Možemo im pomoći čineći im svijet razumljivijim i predvidljivijim, osiguravajući im strukturu i izvjesnost, te pripremajući ih za naredne događaje kroz pojašnjavanje što oni mogu očekivati i što se od njih očekuje. Svijet je dinamičan i sadrži stalne promjene koje pojačavaju nesigurnost djeteta s autizmom. Zato djeca trebaju naučiti kako se mogu nositi sa svojom nesigurnošću i upravljati stresom. Upravljanje stresom je jedan od najvažnijih alata kojem dijete možemo naučiti, a uključuje osjećaj kompetentnosti u određenim situacijama, osjećaj sigurnosti kako bi spriječili razvoj tjeskobe i učenje vještina nošenja sa stresom kako bi uspješno regulirali emocionalan i fizički odgovor na stres.

Učenje vještina za nošenje sa stresom

1) Prvo odaberite jednu ili dvije strategije koje odgovaraju vašem djetetu. Koje su to zavisi od dobi djeteta, interesa, kognitivnih sposobnosti i osjetilnih sklonosti djeteta. Strategije mogu biti tehnika dubokog pritiska, duboko disanje, mišićno opuštanje, pozitivne misli, brojanje, pjevanje, usmjeravanje pažnje na djetetove aktivnosti od interesa, „power“ kartice i slično.

2) Sljedeći korak je da dijete nauči koristiti odabrane tehnike kroz igru uloga kada nije pod stresom. Griješimo kada objašnjavamo djetetu kako se u toj situaciji treba ponašati, te očekujući da će u određenoj situaciji dijete to primijeniti. Iako je dijete intelektualno sposobno da razumije, ono nije sposobno to primijeniti u stresnoj situaciji, te se potom dijete osjeća još nekompetentnije, a roditelj zbunjen (Znao je što treba učiniti, prošli smo kroz to bezbroj puta. Zašto to nije učinio?). Znati što treba učiniti i biti u stanju to primijeniti su dvije različite stvari. Djeca trebaju uvježbati strategiju kroz igru uloga kako bi postala vješta za njeno primjenjivanje. Igra uloga treba izgledati kao stvarni događaj, te pod vodstvom roditelja. Uobičajeno je sa djetetom odabrati nekoliko stresnih događaja i zapisati ih na kratice. Svaki dan se izabere nekoliko kartica i uvježbavaju se vještine za ublažavanje stresa. Roditelji i dijete vježbaju zajedno, izmjenjujući uloge, te zabavljajući se.

3) I na kraju, kroz dan možemo sami izazvati manje stresne situacije kako bi vježbali strategije. Koriste se stvarni događaji kroz dan koje uzrokuju blagu razinu stresa. Za to postoje dva koraka:

Prvo, izazovite događaj dok ste u blizini djeteta kako bi mogli sami naznačiti svoje ponašanje u toj situaciji. Na primjer, dok nešto radite s djetetom napravite malu pogrešku. Započnite sa glasnim izricanjem frustracije: „O, ne! Poderao sam papir! U redu, trebam duboko udahnuti i brojati do pet“. Odbrojite do pet i recite: „Mogu ja to.“ Na ovaj način dijete može vidjeti kako vi uspješno koristite strategiju pod stresom.
Drugo, izazovite blagi događaj koji djetetu izaziva stres, a možete ga prekinuti, te vodite dijete kroz provedbu strategije.

Postepeno izlaganje stresu

1) Kada dijete uspješno savlada vještine za nošenje sa stresom, vrijeme je da se krene korak dalje. Napravite popis uobičajenih stresnih događaja za dijete, poredavši ih od najslabije do najjače razine stresa. Početak popisa se sastoji od manjih prepreka koje će biti stresne, ali neće preplaviti dijete. Organizirajte i planirajte česte situacije sa početka popisa, tako da dijete često vježba upotrebu odgovarajuće strategije u lakšoj situaciji.

2) Ukoliko je moguće, pripremite dijete na vrijeme. „U redu, idemo u dućan. Sada se podsjeti zvukova i aktivnosti koje te tamo smetaju. Možeš li se sjetiti vježbi za stres?“ Ako je potrebno, na brzinu još jednom prođite kroz strategiju, prije nego dijete dođe u stresnu situaciju.

3) U stresnim situacijama promatrajte dijete. Ako pokaže znakove stresa, zaustavite ga i pomozite mu. „U redu, postajemo malo napeti. Idemo vježbati naše duboko disanje i brojanje.“ Obratite pažnju na to koliko ste oboje uspješni u prevladavanju situacije.

4) Kako dijete postaje vještije u korištenju strategija i prevladavanju stresa, tako mu jača osjećaj sposobnosti i samopouzdanja u korištenju strategija. Kada se dijete nauči nositi s blagim stresnim situacijama, krenite dalje sa situacijama s vašeg popisa. Usredotočite se na zajednički rad i osjećaj usavršavanja borbe protiv stresa. To pomaže u jačanju osjećaja „Ja to mogu!“.

Koristeći ove dvije strategije dijete postaje samopouzdanije i udobnije prolazi kroz prevladavanje stresnih situacija. Primijetit ćete da kako dijete postaje bolje u prevladavanju stresnih situacija, tako postaje i manje tjeskobno. Više ga ne hvata panika na prve znakove stresa. Postaje mnogo sigurniji u neizvjesnim i stresnim situacijama. Učenje strategija prevladavanja stresa će djetetu pomoći u borbi sa svakodnevnim stresorima, te će mu one biti neizbježne u životu.