Kada kažem “ne”, pritiščete me još jače! Kada se opirem, kažete da ne surađujem i da se inatim! Kada sam toliko napet do mjere da se grizem, udaram po glavi ili sam agresivan, savladavate me ili kažnjavate! Zašto me jednostavno ne slušate?
Kada gledam u pod ili stranu, vjerojatno sam preplavljen. A vi tek onda još povećavate poticanje i tjerate da reagiram. To me navodi u paniku i postajem agresivan. Moje vještine nošenja sa stresom se raspadnu i mozak mi reagira negativno. Zašto to radite? Komuniciram s vama, a vi ne slušate! Da li je u tom trenutku toliko važno da slijedim vaše upute? Da li je toliko važno da tada podliježem vašim željama i potrebom za kontrolom? Zašto me ne poštujete i želite da budem uspješan? Zašto ne možete čuti što vam govorim? Zašto me tjerate na paniku i mahnitost? Kada reagiram, dobivam silu i prisilu. Dobivam kaznu ili još gore – savladavanje i prisiljenu suradnju.
Život je za mene već dovoljno težak. Normalne rutine kroz dan su meni veliki izazov. Naporno radim kako bih zadovoljio vaše zahtjeve, ali često postanem i preplavljen, a moje usvojene vještinu nestanu. Često sam toliko neorganiziran da ne mogu govoriti. Ne mogu odgovoriti na zahtjeve, ne mogu vas gledati. Moram se isključiti i osnažiti prije nego se slomim. Molim vas prestanite to smatrati inaćenjem i nesuradnjom. Molim vas shvatite da se mučim, da me boli i da želim pobjeći iz te situacije. Tada nije vrijeme za silu, već za suosjećanje. Molim vas slušajte me, ja komuniciram. Moj život je trenutno u vašim rukama. Budite vrijedni tog povjerenja. Ja želim biti uspješan, pratiti upute, zadovoljiti očekivanja. Ali trebam vašu podršku. Molim vas, prvo poslušajte. Imajte razumijevanje za moje protivljenje kako postajem preplavljen i pomozite mi da pobjegnem iz te situacije. Dajte mi vremena da se osnažim. Radite samnom umjesto da brinete o suradnji i kontroli.
Slušajte me, poštujte i vjerovat ću vašem vodstvu.