schedule

U prvom članku govorili smo o tome kako zadovoljiti osnovne uvjete koji su preduvjet da živčani sustav bude spreman na stresne situacije, a kako bi se spriječila ili umanjila tjeskoba. U drugom članku osvrnuli smo se na mijenjanje i prilagođavanje zahtjeva iz okoline kako bi bili u skladu sa djetetovom sposobnošću obrade tih informacija. U ovom članku ćemo se baviti smanjivanjem nesigurnosti osiguravajući strukturu, predvidljivost i razumijevanje, a sve u cilju sprječavanja nastanka i smanjenja tjeskobe.

Kada je svijet oko nas kaotičan i zbunjujući, puni smo nesigurnosti koja može dovesti do tjeskobe. Djeca s poremećajem iz autističnog spektra zahtijevaju vrlo čvrst, jasan i predvidljivi svijet kako bi se osjećali sigurnima. Nažalost, svakodnevica je puna nepisanih, nevidljivih pravila koja se mijenjaju ovisno o situaciji. U određenoj situaciji nešto ima jedno značenje, dok je u drugoj ono sasvim drugačije. I prihvatljiva radnja u jednoj situaciji, može biti nepristojna i neprihvatljiva u drugoj. Teško je biti samouvjeren u svoje postupke, ako ne možete sa sigurnošću znati što se od vas očekuje. Svijet oko nas je jednostavno nejasan, relativan i nepouzdan za osobe s autizmom. Ta stalna nesigurnost dovodi do tjeskobe. Iz tog razloga, djeca s poremećajem iz autističnog spektra imaju snažnu potrebu kontrole svih aktivnosti i interakcija povezanih s njima.

Kako bi im pomogli smanjiti nesigurnost, a time i smanjili i spriječili tjeskobu, moramo umanjiti neizvjesnost u njihovim životima. Sljedeće strategije nam u tome mogu pomoći:

  1. Unesite strukturu u dnevnu rutinu: Što je dnevna rutina strukturiranija i predvidljivija, manja je neizvjesnost i nesigurnost kod djeteta. Kada dijete zna što se od njega sljedeće očekuje i kako će proteći dan, tjeskoba je manja. Nažalost, mnoge obitelji danas žive rastrgano i neorganizirano sa vrlo malo predvidljivih obrazaca. Takav stil života može kod djeteta s autizmom prouzročiti snažnu tjeskobu. Korištenje vizualnih strategija kao što su popisi i raspored aktivnosti u slikama, može djetetu pomoći da planirane aktivnosti budu jasnije i predvidljivije.
  2. Svakodnevne navike troše manje energije! Odvijanje poznatih aktivnosti kroz dan nam omogućava da glatko prođemo kroz ostale aktivnosti bez dodatnog kognitivnog napora. Mnogo svakodnevnih aktivnosti odradimo bez da razmišljamo o njima što nam ostavlja dovoljno mentalne snage za važnije aktivnosti. Isto se može primijeniti kod djece s autizmom. Obzirom da je za njih svijet često kaotičan i zbunjujući, ustrajno provođenje jednostavnih svakodnevnih aktivnosti omogućava djetetu da zna što može očekivati, te da ih odradi bez ulaganja velikog napora. Ovo pomaže djetetu u smanjenju kako nesigurnosti, tako i kognitivnog ulaganja. Time povećavamo predvidljivost i sigurnost u njihovom svijetu.
  3. Iscrtajte staze kako bi dobili put! Mnoga djeca iz spektra u biti kroz dan prolaze izgubljena. Imaju vrlo malo opipljivih smjernica kojima bi se vodila. Obzirom da ona nemaju sposobnost prepoznavanja nevidljivih pravila koja imamo mi, a koja nam pomažu shvatiti svijet oko nas, često ne znaju što da očekuju ili zašto nešto moraju uraditi. Ako je moguće, omogućite djetetu vizualni raspored (pisani ili kroz slike) tako da može vidjeti što će se sljedeće događati i što će ono sljedeće raditi. To mu omogućuje predvidljivi red u njegovom danu. Ovakvi rasporedi djetetu daju detaljan put kojeg mora slijediti. Daje mu do znanja što i kada može nešto očekivati. Samo to već uvelike smanjuje tjeskobu.
  4. Pokažite djetetu! Često dovodimo dijete u ogromnu, bespotrebnu neizvjesnost ne pokazujući i objašnjavajući mu što će se dogoditi. Vodimo ga s jedne radnje na drugu, a da ga pritom za to ne pripremimo. Kako bi smanjili neizvjesnost i nesigurnost važno je pripremiti dijete prije početka događaja na način da mu:
  • Pokažete što može očekivati
  • Pokažete što se od njega očekuje
  • Pokažete koliko će dugo aktivnost trajati i
  • Pokažete što će se dogoditi nakon te radnje

Obrazložite sve vrlo jasno kako bi dijete razumjelo što se događa. Ovo pomaže djetetu da ne bude nesigurno i da se ne razvije tjeskoba.

  1. Pokažite kako to vi radite! Obzirom da djeca često ne razumiju nepisana pravila, a pogotovo misli, osjećaje i namjere drugih osoba, važno je opisati što se događa dok prolazite kroz aktivnosti (ono što djeca ne vide). Povećajte djetetovo razumijevanje situacije dopunjujući informacijama onoga što dijete propušta. Dajte one informacije kako bi dijete u potpunosti razumjelo. Kada smo u posjetu stranoj državi i ne znamo jezik, pomaže nam da budemo u društvu nekoga tko nam može prevesti i objasniti. Prema tome, kada radite nešto zajedno s djetetom verbalno mu objasnite što se i zašto događa, te naglasite ono što nije vidljivo. Budite društveni prevoditelj svome djetetu.
  2. Nemojte pretpostavljati, razjasnite i provjerite! Često razmišljamo na način da ako mi znamo, zna i dijete. Ili, ako je dijete bistro i govori, ono automatski razumije. Ovo je velika pogreška. Dijete često ne može shvatiti nevidljive zaključke koje mi stvorimo. Kako bi povećali djetetovo razumijevanje, vrlo detaljno razjasnite djetetu govorom što da očekuje, a potom provjerite da li je razumjelo.
  3. Olakšajte tranziciju, pripremite dijete na promjenu! Za mnogu djecu je teško vrlo naglo mijenjati ritam. Puno bolje se snalaze ukoliko im napravimo jasan raspored što će se sljedeće dogoditi, ako imaju neko upozorenje ili podsjetnik kada određena aktivnost završava i započinje druga. To se posebno odnosi ako je trenutna aktivnost djetetova omiljena. Kako bi olakšali poteškoće u tranziciji:
  • Osigurajte da dijete uvijek zna što će se sljedeće događati (gledanje TV, pa kupanje)
  • Postavite djetetu podsjetnike na 5, 3 i jednu minutu do završetka trenutne aktivnosti

Nekoliko minuta prije kraja prve radnje, ponovite djetetu da će nakon završetka trenutne radnje uslijediti sljedeća. Imenujte ih. Na taj način se djetetov mozak priprema na sljedeću radnju, a podsjetnici mu pomažu premostiti tranziciju.

  1. Imajte plan B! Kada se omiljena aktivnost naprasno odgodi, dijete može burno reagirati. Za aktivnosti koje mogu biti otkazane ili odgođene pripremite plan B. Na primjer – „Ako će padati kiša ne možemo ići na plivanje, ali ćemo umjesto toga ići u kino.“ Na ovaj način će dijete već biti pripremljeno što se može dogoditi, te ako se to dogodi što drugo može očekivati. Ovo je vrlo dobar sistem za one aktivnosti koje ovise o vremenskim prilikama ili čimbenicima na koje ne možete utjecati.

Smanjite tjeskobu umanjujući nesigurnost u djetetovom životu. Omogućite mu predvidljivost u njegovim dnevnim aktivnostima, koristite vizualne strategije (raspored, upute i sl.) kako bi utvrdili redoslijed koji treba pratiti. Pripremite ga tako što ćete mu pokazati i objasniti sve što sam ne može shvatiti. Provjeravajte da li je dijete sve razumjelo i pripremite ga za promjenu aktivnosti. To vas može iscrpiti, ali vašem djetetu će značajno smanjiti tjeskobu.

Nemojte učiti i pokušavati primijeniti sve strategije odjednom. Uvodite jednu po jednu strategiju dok vama ona ne postane rutina. Kada vama i djetetu ovo postane rutina, ukoliko zaboravite nešto, dijete će vas tada samo podsjetiti.

Nastavit će se…

Pročitajte prvi dio

Pročitajte drugi dio

izvor