• #1 (bez naslova)

Autizam – jednaki u različitosti

Autizam – jednaki u različitosti

Monthly Archives: Kolovoz 2016

Natrag u školu! – Kako olakšati tranziciju školarcu s autizmom

26 Petak kol. 2016

Posted by Autizam - JuRA in savjeti

≈ Komentiraj

Povratak u školu nakon dugih ljetnih praznika za većinu djece s autizmom može biti vrlo stresan. Ovo je za njih vrlo uzbudljivo i izazovno razdoblje. Pouzdaju se u rutinu kako bi lakše prolazila kroz društvene situacije, a iznenadna promjena u rasporedu, kao i načinu života, remeti tu rutinu i čini im neugodu. Iz tih razloga je vrlo bitno izvršiti pripremne radnje koje će umanjiti stres zbog nastalih promjena, a pomoći će djetetu kroz jačanje samopouzdanja u za njih teška vremena.

Starting-school-750x325

Jedna od najbitnijih stavki u pripremi djeteta za (ponovno) kretanje u školu je vizualna podrška kroz raspored aktivnosti. Raspored može biti u pisanom obliku (popis aktivnosti), slikovnim sekvencama, obliku socijalnih priča ili kombinaciji svega navedenog. Takva podrška pomaže djetetu da se pripremi za nadolazeće aktivnosti, te da razumije sve dijelove aktivnosti koje će se događati. Vizualna podrška pomaže djetetu da uspješno prebrodi dan, umanji stres, frustraciju i izbjegne moguće slomove.

Uz vizualnu podršku ne manje važne su i ostale pripremne radnje koje mogu spriječiti neželjene događaje, kao i olakšati djetetu proces tranzicije na način da mu što je više moguće toga bude poznato i ne čini mu neugodu.

U nastavku donosimo strategije koje djetetu (i vama) mogu pomoći prilikom (ponovnog) kretanja u školske obaveze.

 

ODJEĆA, OBUĆA I ŠKOLSKA OPREMA

Nabavite što je ranije moguće

Nova odjeća, obuća i oprema za školu ne mora uvijek biti uzbudljiva i zanimljiva. Pogotovo za dijete s autizmom koje promjene uznemiravaju. Odjeću, obuću i školsku opremu nabavite što je ranije moguće kako biste djetetu dali dovoljno vremena da se na njih navikne, te nauči kako ih koristiti. Nemojte bacati njegove omiljene stvari od prošle školske godine. Iako je olovka toliko istrošena da je praktično neupotrebljiva, sam pogled na poznat predmet u pernici može biti ugodan kada je sve ostalo u njoj novo.

Pripremite novu odjeću

Ako je vaše dijete senzorno preosjetljivo izrežite sve etikete, te rastegnite odjeću na onim mjestima koja mogu biti preuska (vrat i rukavi). Prije odijevanja odjeća treba biti nekoliko puta oprana kako bi se omekšala, te da bi se odstranio neugodan miris ili poprimio ugodan miris poznatog omekšivača.

Nosite novu obuću

Nova obuća zaista može izazvati bol u stopalima, a uz to stvarno je neobično obuti nove cipele nakon što smo cijelo ljeto nosili sandale ili hodali bosi. Čarape također mogu stvarati poteškoće nekoj djeci, te ih toliko ometati do trenutka kada ih dijete više ne želi nositi. Postupno uvodite nošenje čarapa, a pritom pripazite da ne pritišču prejako.

Nove stvari provjetrite

Mnoštvo novih predmeta i opreme ima posebno jak miris za preosjetljive nosiće – omoti knjiga, etikete, knjige, odjeća, pa čak i markeri kojima označavate knjige i bilježnice. Ostavite ih nekoliko dana na otvorenom prostoru kako bi se umanjio njihov miris.

VJEŠTINE I RUTINE

Protulijek za tjeskobu uslijed promjena je znanje onoga što će se dogoditi, kada će se dogoditi, te kojim će se redoslijedom događati. Odlučite kako će vaša školska rutina izgledati i uvježbavajte je. Što ranije započnete, tim bolje. Svaki dan idite u krevet i budite se ranije kako biste izbjegli umor koji dolazi nakon iznenadnih promjena u rutini zbog školskih obaveza.

Pripremite dijete na “Kako sam proveo ljeto”

Jedna od najgorih stvari za klinca prvog dana u školi je opisati svoje provedeno ljeto. To može biti vrlo neugodno ako:

  • se dijete ne može sjetiti što je radilo
  • dijete nije radilo ništa uzbudljivo i neobično
  • dijete nije radilo ono što su radila druga djeca
  • dijete ne želi dijeliti detalje o svom životu pred nepoznatim osobama

Možete olakšati djetetu da se osjeća sigurnije i udobnije tako da ima pripremljene odgovore prije prvog dana nastave.

Vježbajte pripremanje za odlazak u školu

Prolazite kroz cijelu jutarnju rutinu – buđenje, doručak, oblačenje, umivanje i pranje zubi. Pomoći će vam da uočite i pripremite se za problematične dijelove, a dijete će se upoznati s rutinom.

Vježbajte put do škole

Ovo je posebice važno za onu djecu koja u školu idu pješke ili gradskim prijevozom. Pa čak će i uvježbavanje vožnje u osobnom automobilu pomoći djetetu kako bi dobilo još jednu dozu predvidljivosti i prepoznatljivosti prvog školskog dana.

Vježbajte boravak u školi

Postoje mnoge aktivnosti koje su jedinstvene za boravak u školi – mirno sjedenje u klupi, stajanje u vrsti, dizanje ruke ako se želi nešto pitati. Pretvorite boravak u školi u igru uloga kako bi dijete razvilo potrebne vještine i time mu pomogli prvog dana u školi.

classroom-rules-autism-classroom-news-768x1024.png

Čitajte socijalne priče

Čak i onda ako se dijete dijete vrača u isti razred, kod istog nastavnika, vježbajte školski dan kroz socijalne priče. Pomoći će djetetu da se podsjeti na ono što može očekivati, kao i na ono što se od njega očekuje. Možete u priče uključiti ime nastavnika i djece, te gdje se nalazi učionica.

Social Story Poster.png

Označite na kalendaru

Kada ste dijete, čini vam se kako će ljeto trajati zauvijek, a “sljedeći ponedjeljak” ne znači ništa ako ne znate koji je danas dan. Stoga napravite vizualni podsjetnik na to kada škola počinje, te zajedno označavajte i odbrojavajte dane do polaska.

Vježbajte pisanje

Djeca tijekom ljeta provode mnogo vremena u grubim motoričkim aktivnostima ili igranju video igrica. Pomoći će im ponovno privikavanje na pravilno držanje i korištenje olovke. Dobra je ideja da ih potaknete da što više pišu i crtaju prije nego škola počne.

Izbrusite vještine samozbrinjavanja

Uobičajeno je da vještine poput pranja zubi ili vezivanja cipela preko ljeta padnu u drugi plan, pa čak i da polazak u školu bude okidač za regresiju u nekim područjima. Provjerite je li dijete i dalje samostalno u vještinama samozbrinjavanja, te se usmjerite  na njihovo uvježbavanje prije početka škole.

brushing-teeth.jpg

Osmislite i svoju rutinu

Sva priprema ovog svijeta vam neće pomoći ako se i samo ponašate kao kokoš bez glave. Odvojite vrijeme da i vi sami razradite kako ćete se uklopiti u rutinu, a da pritom i dalje stignete obavite sve ono što treba. I vi ćete biti mirniji ako znate što i kada trebate nešto uraditi.

Naučite dijete kako da zatraži pomoć

Ovo je za vaše dijete najvjerojatnije najvažniji savjet. Kako, kada i gdje zatražiti pomoć je ponekad djetetu s autizmom teško savladati, a često se ta vještina zanemaruje. Veliku razliku u pouzdanju čini saznanje da je pomoć dostupna u slučaju da nešto krene krivo.

HRANA I OBROCI

Hrana koju je dijete preko praznika jelo kod kuće nije prikladno za nošenje u školu. Neka vam dijete kaže kakvu hranu bi htjelo jesti u školi. Što najviše voli? Što ne voli? Koja je djetetova omiljena hrana?

Vježbajte hranjenje u školi

Vrijeme obroka u školi se u mnogočemu razlikuju od onog kod kuće. Dijete treba biti sposobno da si odmota sendvić, otvori bocu soka, a sve to najčešće ne sjedeći za stolom.

Jedite u vrijeme kada je užina u školi

Kroz lijeno ljetno doba jednostavno je preskočiti vrijeme obroka i snaći se nekim grickalicama. U škol bi mogao nastati problem jer je dijete prisiljeno čekati dulje vrijeme kako bi nešto pojelo. Stoga, pripremite djetetov organizam na obroke u ono vrijeme koje je predviđeno za to i u školi.

ŠKOLA I NASTAVNIK

Posjetite školu i nastavnika.

Obilazak škole prije njenog početka će pomoći djetetu da vizualizira kako ona izgleda, te gdje je smješten njegov razred. Ako škola ne dozvoljava takav posjet, možete se iskoristiti školskom web stranicom, te potražite neki video zapis. Pa čak i Google Street može pomoći djetetu da vidi što je to “škola”.

Nije uvijek moguće (pogotovo ako se nastavnik odredi zadnji tren) upoznati nastavnika prije početka nastave. Potražite nastavnikovu sliku na internetu ili web stranici škole.

Opišite nastavniku djetetove potrebe i ponašanja

Dobra je ideja sastaviti kratko pismo nastavniku u kojem ćete predstaviti svoje dijete i natuknuti mu ono što je bitno da na početku o djetetu zna. Uz uobičajene jače strane i poteškoće, u pismu uključite i znakove preopterećenja, te načine na koje se djetetu može olakšati. Napišite i situacije koje mogu izazvati slom ili prouzročiti ponašanje uzrokovane senzornim poteškoćama.

Napravite mapu škole

Napravite mapu, vizualni vodič koji će djetetu pokazati gdje mu je učionica, gdje se jede, gdje je zahod, te ono najvažnije – gdje može potražiti pomoć. To će pomoći djetetu da se osjeća pouzdanije znajući raspored prostorija, te kamo i zašto tamo mora ići.

Vježbajte upotrebu garderobnog ormarića

Upotreba garderobnog ormarića može obeshrabriti dijete. Ako će dijete prvi puta koristiti školski garderobni ormarić, zamolite školu možete li sa djetetom vježbati otvaranje ormarića i ostavljanje stvari u njemu. Ako ništa drugo, objasnite djetetu kako funkcionira brava, te provedite vrijeme vježbajući kod kuće prije polaska u školu.

ormarić

Isplanirajte rute za “bijeg”

Užasno je iskustvo postati preopterećen u školi. Još je užasnije ako niste upoznati s time kako se u tim trenucima treba ponašati okružen neznancima. Unaprijed isplanirajte takav događaj u kojem vaše dijete treba proći kroz za njega tešku situaciju. To može biti kartica sa tekstom “trebam odmor”. Naučite dijete što treba reći kada ne zna odgovor, te gdje može potražiti pomoć.

break.jpg

Razgovarajte o školskim pravilima

Neke stvari koje su normalne kod kuće ne vrijede u školi. Na primjer, dijete ne može otići u zahod kada mu se prohtije, već mora zamoliti za dozvolu nastavnika. Razgovarajte o takvim pravilima, te ga redovito na njih podsjećajte kako ne bi došao u probleme već prvog dana škole.

school routines

ORGANIZIRAJTE SE

Nitko ne voli pisati domaće zadaće, no imati prikladan prostor za to može olakšati taj posao. Postavljanje jasnog vizualno oblikovanog prostora za učenje će olakšati tranziciju. Osigurajte udoban stolac, te prigušenu rasvjetu.

PRIJE PRVOG DANA NASTAVE

Nošenje sa emocionalnim, kognitivnim i senzornim zahtjevima u učionici za mnogu je djecu s autizmom iscrpljujuće, pogotovo prvih dana nakon početka škole. Stoga nemojte posljednji tjedan prije početka nastave ubrzavati stvari kako biste učinili sve što ste zacrtali. Osigurajte da dijete ima dovoljno vremena za odmor i da ga rasteretite bezrazložnih senzornih napada.

Opustite se (pokušajte)!

Kada ste konačno osigurali glatku tranziciju povratka u školu, više od toga ne možete učiniti. Stoga, duboko udahnite i vjerujte da će sve proći u najboljem redu. Opustite se i uživajte zajedno do kraja ljetnih praznika.

 

Moj plavi balončiću

13 Subota kol. 2016

Posted by Autizam - JuRA in priče iz života - Suzanine misli

≈ Komentiraj

suzi4.png

Moj plavi balončiću.

Znaš…često te gledam dok spavaš.
Ne mogu ti opisati koliko si sladak.
Te male smeđe pikulice koje snivaju, blago otvorena usta koja se pripremaju kako bi mi sutra mogla oblikovati najljepše nove riječi i ta mala okrugla glavica u kojoj se odmara tvoj prekrasni mozak.

Moj plavi balončiću.

Znaš,često sam tužna zbog tebe.
Moram ti to priznati.
Dok spavaš ja često plačem.
Zabrinuta sam kako ćemo i što ćemo sutra.
Kako ćeš biti ti i da li ću ti znati i moći pomoći.
Takve smo ti mi mame.

Kad si živio u mome trbuhu svaku večer sam ti pjevala pjesmu ‘Kišobran za dvoje’.
Svaki put kada bi ju počela pjevati ti bi se budio.
To ti je pjesma o dječaku i djevojčici koji zajedno hodaju ispod jednog kišobrana.I vole se jako.
Kada mi je teta Ana rekla da si drugačiji,da si ispod “kišobrana”,
ta pjesma mi je prva pala na pamet.
Ti i ja ispod kišobrana.

Moj plavi balončiću.

Često se pitam kakav bi bio da nemaš autizam.
Kakvi bi bili mi?
Što bi radili? O čemu bi pričali?
Kako bi i što bi zajedno otkrivali?
Da li bi ja bila drugačija prema tebi?
Ili ti prema meni?

Često sanjam o tvojoj budućnosti.
Sjećam se dok su te gledali na ultrazvuku i rekli kako imaš velika bedra i kako ćeš biti jako visok…moj mali košarkaš ili rukometaš.

Nema veze ako to nećeš biti…Važno je da si sretan.
To si mi otkrio; Da nisu važna očekivanja nego nada.

Jednu stvar koju ću ti priznati…moj si najveći učitelj.
Baš ti, mali plavi balončiću.
Svaki dan uz tebe naučim nešto novo o sebi.

Naučiš me strpljenju.
Da ne može sve odmah.
Naučiš me da je u redu pokazati svoje osjećaje.
Naučiš me hrabrosti.
Ono što ne bih nikada pokušala napraviti…uz tebe se ne bojim.
Naučiš me ljubavi.
Bezuvjetnoj ljubavi, ljubavi bez očekivanja.
Ono što bih ja trebala učiti tebe…ti učiš mene.

Moj plavi balončiću, učiš me zahvalnosti.
Na životu kojega imam, jer znaš, moj život je ispunjen.
Nije savršen ali je sretan.

Ima misiju. Ima cilj.

Ti si u njemu.
Hrabar, uporan, nježan, dobar, prekrasan, drugačiji, posebniji, savršeniji.

Moj najbolji prijatelju, moj plavi balončiću.
Tebi mogu sve reći jer ćeš me uvijek čvrsto zagrliti i tiho šapnuti ; Tko je moja ljubav?

To je najljepša ljubav na svijetu.
Čista i iskrena.

Baš kao i ti.

Napisala: Suzana Došen Rešetar

Postoje dani…

06 Subota kol. 2016

Posted by Autizam - JuRA in priče iz života - Suzanine misli

≈ Komentiraj

suzi3

Postoje dani kada ti se jednostavno plače.
Rijeđi su, dakako, nego u početku ali postoje.
Rana je to s kojom se pomiriš da ju imaš, paziš na nju, njeguješ ju, ali ona je tu…
Pa te zapeče iznova svako malo.
Čisto da te podsjeti na svoje postojanje.
Onda malo jaukneš od boli…od brige i od očaja.

Autizam je to.

Postoje dani kada ti se ne da objašnjavati iznova i iznova.
Jer misliš da te ne shvaćaju.
Jer znaš da te ne shvaćaju.

Postoje dani kada ti ide na živce ponavljajuća rečenica kako je on super.
Jer…on je dobro ali nije super.
Ali znaš to ti, zna to tata…I zna to dijete.
Osjeća on tu svoju različitost.
Trudi se svim silama biti jednak drugima.

Ali,teško je.
Njemu koji pokušava…nama koji ga pratimo.

Onda dođu dani kada zaplačeš kada ga vidiš kako stoji…nepomično stoji i promatra vršnjake.
Stisne te u prsima kada vidiš njegov pogled…Pogled koji bi želio, a ne može…
Ne zna početak, ne zna kraj.

Dođu tako dani kada plačeš.

Kada ga mrziš iz dna duše jer je upropastio tvoje predivno dijete.

Mrzim ga svaki dan i cijeli dan.

I plačem ponovno misleći o svjetloj budućnosti…ispirući ranu koja se upalila duboko u meni.
Misleći na sve one sitnice koje će mi izmamiti sutra osmijeh na lice…

One male sitnice koje će mi držati
glavu da se ne ugušim.

Napisala: Suzana Došen Rešetar

Video

Analiza vizualne komunikacije – VCA

03 Srijeda kol. 2016

Posted by Autizam - JuRA in edukacija, terapija

≈ Komentiraj

Analiza vizualne komunikacije (VCA – Visual Communication Analysis) je edukacijska strategija usmjerena prema autističnoj djeci koja razmišljaju u slikama, odnosno uče vizualno. Koristi se u kombinaciji sa strategijama primjenjene analize ponašanja (ABA), a pokazuje značajan uspjeh kod one djece koja nisu uspjela postići napredak primjenom standardnih ABA tehnika.

VCA razlama dijelove i pravila ABA-e i ugrađuje ih u višedimenzionalan, nelinearan način učenja djeteta. Tako dijete paralelno uči nekoliko različitih zadataka ili vještina za razliku od strategija ABA-e gdje dijete prelazi na novi zadatak ili vještinu tek kada usvoji prethodnu. U VCA su ugrađene mnoge strategije – višestruka ponavljanja i socijalne priče za razvoj ekspresivnog govora, zamjenica, prijedloga, imenica i povezivanja. Prvi korak je učenje samostalnog  tipkanja što se smatra ulaznicom u samostalnu komunikaciju, te kasnije i akademsko učenje.

ABA nije pretjerano popularna u autističnoj zajednici. Za mnoge roditelje, ali i rehabilitirane autistične osobe, ABA je sinonim za okrutna i neuobičajena kažnjavanja. Autistične osobe su prisiljene držati ruke uz tijelo (“tihe ruke”), te im stimanje nije dozvoljeno. U praksi je vođena teorijom da osoba mora sjediti mirno deset i više minuta kako bi tretman mogao započeti, a što je protivno suvremenim istraživanjima koja govore kako je stimanje neophodno za samoregulaciju koja vodi postizanju koncentracije. Autistične osobe su učene klasičnim uslovljavanjem (“Pavlovian style”) prema kojem ne postoji nepredvidljiv događaj povezan s biološki važnim događajem. Tako su autistična djeca prisiljena satima sudjelovati u dosadnim ponavljajućim interakcijama s terapeutom što rezultira automatiziranim reakcijama na podražaje.

Onome tko čita istraživanja jasno je zašto je standardna ABA neuspješna. 1996 godine Lovaas je u svojim Kriterijima za Prikladne Tretmane (“Criteria for Appropriate Treatments”) izjavio “U optimalnim okolnostima manji dio djece će uspjeti i zadržati “normalno” funkcioniranje. To su djeca koju možemo označiti kao slušače, tj. one koji najbolje uče kroz slušanje. Ostatak djece su vizualni učenici, te se oni u ovom trenutku kroz bihevioralni tretman ne oporavljaju, te će im biti potreban intenzivan doživotan jedan-na-jedan tretman.”

U travnju 2011 je objavljena publikacija CER26 o učinkovitosti terapija za djecu s autizmom (Effectivness of Therapies for Children with Autism Spectrum Disorders) koju je naručila Agencija za istraživanje i kvalitetu zdravstvenih usluga Ministarstva zdravlja Sjedinjenih Američkih Država. Komisija je zaključila kako su dokazi o vrijednosti podrške trenutne implementacije ABA-e slabi. Takav zaključak nije začuđujuć u svijetlu činjenice da većina djece s autizmom najbolje uči vizualno (što je i Lovaasov zaključak).

Temple Grandin je skovala frazu “Razmišljanje u slikama” kao način da opiše kako osobe s autizmom obrađuju informacije. Od tada su provedene mnoge studije koje su to potvrdile korištenjem snimaka funkcionalne magnetne rezonance (fMRI) mozgova djece s autizmom.

Autistični vizualni učenici su donekle slični ostalim vizualnim učenicima. Ne uče korak po korak, već uče cjelinu odjednom. Vizualni učenici ne uče riječi po slogovima, već uče cijelu riječ odjednom. Ponekad uče složena gradiva bez problema, dok se muče s jednostavnijim vještinama.

Jedan od glavnih razloga zašto ova djeca ne napreduju primjenom ABA metoda je zbog samog dizajna nastavnog programa, kao i potrebe da se prvi korak usavrši prije prelaska na drugi. Na primjer, supervizori vjeruju kako dijete koje ne raspoznaje slova ne može naučiti riječi. To je točno za djecu koja su auditorni učenici, no ne i za vizualne.

Modifikacija ponašanja je alat koji se koristi za učenje novih ponašanja, a implementirani su oni alati koji su neophodni za uspjeh u učenju. Strategija VCA je iskoristiti te alate na način da postignu maksimum kod vizualnih učenika.

izvor

 

Autizam – jednaki u različitosti

Autizam – jednaki u različitosti

Što je autizam?

Autizam je vrlo složeni biološki razvojni poremećaj mozga. Osnovno obilježje autizma je slaba socijalna interakcija i komunikacija i ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Obuhvaća spektar poremećaja koji se kreću od blagih do teških, a češći je kod muškaraca nego kod žena.

Znakovi autizma

Prvi znakovi autizma. Dijete: - ne ostvaruje kontakt očima (npr. kod hranjenja) - ne uzvraća osmijeh - ne reagira na svoje ime ili na glas bliske mu osobe - ne prati pogledom predmet koji mu pokazujete - ne koristi nikakve pokrete za komuniciranje - ne započinje maženje niti reagira na maženje - ne imitira pokrete i izraze lica roditelja - ne pokazuje interes ili sreću pri interakciji s drugima Kasniji znakovi autizma - nesposobnost stvaranja prijateljstva i bliskih odnosa - nesposobnost igranja u društvu - ponavljajuća ponašanja (npr. vrćenje u krug) i neuobičajena upotreba jezika (npr. vrištanje i čudni zvukovi) - prevelika okupiranost određenim objektima i aktivnostima - nemogućnost obavljanja nekih rutina

Dijagnostika autizma

Da bi se što uspješnije postavila dijagnoza poremećaja iz autističnog spektra potreban je multidisciplinarni pristup, te što objektivnija dijagnostička sredstva. Prvi korak je upoznavanje pedijatra sa poteškoćama Ovisno o poteškoćama, nadalje je potrebno provesti različite pretrage te uključiti i druge specijaliste koji bi trebali raditi kao tim da shvate što nije u redu (psiholog, logoped, neuropedijatar, dječji psihijatar itd.). Tijekom obrade mogu se koristiti i dijagnostičke metode poput EEG-a, MR snimanja, testiranja sluha, te laboratorijska, genetska, imunološka i metabolička testiranja.

Terapija autizma

Za autizam još ne postoji lijek. Postoje niz tretmana koji pomažu djeci u svakodnevnom normalnom fukcioniranju kroz razne tehnike učenje osnovnih vještina, privikavanje na senzorne podražaje. Terapijski postupci koji se najčešće primjenjuju u radu s djecom s autizmom su komunikacija putem slika (PECS), primijenjena bihevioralna analiza (ABA terapija), Floor Time terapija, podučavanje socijalnih vještina putem socijalnih priča i slično. Što se farmakoterapije tiče, ona se smatra učinkovitom i potrebnom u određenim slučajevima. No, farmakološki pristup bi ipak trebao biti pomoćni, a ne glavni pristup tretmanu autizma.

Kategorije objava

Arhiva objava

  • Lipanj 2017
  • Svibanj 2017
  • Ožujak 2017
  • Veljača 2017
  • Siječanj 2017
  • Prosinac 2016
  • Studeni 2016
  • Listopad 2016
  • Rujan 2016
  • Kolovoz 2016
  • Srpanj 2016
  • Lipanj 2016
  • Svibanj 2016
  • Travanj 2016
  • Ožujak 2016
  • Veljača 2016
  • Siječanj 2016
  • Prosinac 2015
  • Studeni 2015
  • Listopad 2015

RSS linkovi

  • RSS - Objave
  • RSS - Komentari

Statistika

  • 184.585 hits

Unesite svoju adresu e-pošte za pretplatu na blog i primajte obavijesti o novim objavama putem e-pošte.

Pridružite se 59 drugih pretplatnika.

Blog pokreće Wordpress.com.

Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića.
Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića
  • Prati Pratim
    • Autizam - jednaki u različitosti
    • Pridruži se 59 drugih sljedbenika
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • Autizam - jednaki u različitosti
    • Prilagodi
    • Prati Pratim
    • Prijavi se
    • Prijava
    • Prijavi ovaj sadržaj
    • View site in Reader
    • Upravljanje mojim Pretplatama
    • Sakrij ovu traku
 

Učitavanje komentara...