Svaki put kada je Misti Foletta dozvolila svom sinu igru vani, obavezno je upozorila svoje susjede da joj sin ima autizam, te da bi kroz igru njen sin ostalu djecu mogao udariti ili srušiti s bicikla. Reakcija je uvijek bila :”O moj Bože, što?”, ispričala je to majka troje sinova od kojih najmlađi ima poremećaj iz autističnog spektra. No, ubrzo bi uslijedilo njihovo olakšanje kada bi im rekla da se ne brinu, te da će njezin sin u svakom trenutku njoj biti na dohvat ruke. Danas, nakon godina napornog rada i tretmana, njezin se 12-godišnji sin igra po kućama svojih prijatelja bez majčina nadzora.
Uz pravu terapiju i nadzor, te veliku dozu suosjećanja i strpljenja od strane i prijatelja i susjeda, mnoga djeca s autizmom mogu naučiti komunicirati sa svojim vršnjacima na siguran način, kažu stručnjaci i roditelji djece s autizmom. Najnoviji naslovi o tužbi iz Sunnyvalea gdje se susjedi bore na sudu o tome je li 11-godišnji dječak s autizmom javna smetnja ili nije, su toliko neobični da je to izazvalo niz zabluda o životu uz djecu s autizmom.
Ako bolje pogledate, većina djece s autizmom su vrlo mirna – ona nisu vrlo društvena,” rekao je dr. Antonio Hardan, šef dječje i adolescentne psihijatrije na Dječje bolnice “Lucile Packard”. “Što se tiče agresije prema drugima, to nije čest slučaj.”
Kada agresija nastupi, kažu stručnjaci, to je često zato što su to djeca ograničenih verbalnih sposobnosti ili su neverbalna. Dakle, kada dijete s autizmom želi nešto – hodati, piti vodu ili nešto pojesti, – ili samo želi izbjeći nešto što nije ugodno za njega, ono može gurati, povlačiti, udarati ili ugristi, ali to je češće usmjereno na odrasle osobe, kao što su njegovi roditelji, učitelji ili terapeuti, nego prema drugoj djeci.
“Nedostaci komunikacijskih vještina u djece s poremećajem iz autističnog spektra stavljaju ih u rizik razvoja takvog ponašanja”, rekla je Bridget Taylor, poznati nacionalni istraživač autizma. “Obzirom da nisu u mogućnosti komunicirati, oni nemaju sposobnosti da pregovaraju ili bolje reagiraju.”
Stručnjaci kažu da je teško generalizirati kada su u pitanju osobe s autizmom. “Postoji izreka: Kad upoznate jednu osobu sa autizmom, upoznali ste samo jednu osobu”, rekla je Taylor.
Ipak, što se ranije prepozna autizam kod djeteta i pristupi tretmanima, roditelji bolje mogu razumjeti koje su situacije okidač takvom agresivnom ponašanju. Kroz ranu dijagnozu, terapeuti mogu razviti program koji pomaže djetetu s poremećajem da zadovolji svoje potrebe na primjerenije načine, rekla je Sally Rogers, predavačica na Davis MIND institutu.
Dok se tužba iz Sunnyvalea mnogima čini kao pretjerana reakcija, uz rastući broj djece s dijagnosticiranim poremećajem takvi konflikti su neizbježni.
Prema Centru za kontrolu bolesti, kod sve više osoba je dijagnosticiran poremećaj iz autističnog spektra (PAS), iako je nejasno da li je povećana učestalost slučajeva možda zbog šireg definiranja autizma i/ili poboljšane dijagnostike.
U SAD-u, od 68 djece kod jednog djeteta je dijagnosticiran poremećaj iz autističnog spektra bez obzira na rasnu, etničku ili socioekonomsku skupinu. Pojavnost autizma kod dječaka (1:42) je gotovo pet puta veća nego kod djevojčica (1:189).
Poremećaj iz autističnog spektra je neurobiološki razvojni poremećaj koji može izazvati značajna odstupanja u socijalnoj interakciji, komunikaciji i ponašanju.
Osobe s poremećajem iz autističnog spektra se po ničemu fizički ne razlikuju od drugih osoba. Ali osobe s poremećajem iz spektra autizma mogu imati načine komunikacije, interakcije, te ponašanje drugačije od drugih osoba, jednako kao i načine na koje usvajaju nove vještine. Sposobnost učenja, razmišljanja i rješavanja problema osoba s poremećajem može biti u rasponu od nadarenih do izrazito sniženih. Prvi simptomi poremećaja primjećuju se tijekom ranog djetinjstva, a obično traju tijekom cijelog života osobe.
Kako se roditelji djeteta s poremećajem suočavaju s mnogobrojnim izazovima odgajanja, mnogi kažu da je važno da javnost pokaže suosjećanje i pomogne djeci s autizmom u njihovoj prilagodbi na zajednicu. Stanovnici Sunnyvalea tvrde da su činili baš to, no da su živjeli kao pod uzbunom za opću opasnost svaki puta kada bi njihova djeca i dječak s poremećajem bili vani u isto vrijeme.
Kada nastojanje da se stvori plan sigurnosti u gradskoj četvrti nije uspjelo, dva bračna para su tužila dječakove roditelje u lipnju 2014. Iako je obitelj dječaka odselila još prije godinu dana, dva para (od kojih je jedan preselio iz četvrti prošlog mjeseca) traže nedefiniranu štetu. Prošli tjedan, tužitelji i dječakovi roditelji su se dogovorili slijedeći mjesec pokušati riješiti razmirice pred sudom kroz medijaciju.
Katie Heredia, majka verbalnog 7-godišnjeg dječaka s autizmom, rekla je da je za pokušaje promijene ponašanja njezina sina trebalo mnogo vremena. “Jednom kada nauči postupak, potrebno ga je stalno ponavljati. Pa čak i nakon što prihvati postupak, može ga zaboraviti i biti će potrebno učiti ga ispočetka. Ne pokušavam opravdavati dječakovo ponašanje, ali u ovom trenutku je važno da obje strane sjednu za stol.”
Izvorni tekst preuzet je s adrese: http://www.mercurynews.com/…/many-children-autism-can-learn…?