kontakt očima

Oznake

Iniciranje kontakta očima

Najjednostavniji način da kod djeteta sa autizmom izazovete tjeskobu je inzistiranje na tome da vas ono gleda u oči. I dok mnoga djeca slušaju što govorite, inzistiranje na njihovom pogledu u vaše oči će ih učiniti napetim i utjecat će na njihovu sposobnost da vas čuju. Za to postoje tri osnovna razloga:

1. Mnoga djeca imaju poteškoća sa obradom slušnih inputa. Istraživanja su pokazala da osobe u spektru autizma često druge osobe gledaju u usta. To ima smisla ako im je potreban pogled na usta kako bi bolje razumjeli ono što izgovarate.

2. Neka djeca koriste periferni vid kako bi gledali svijet oko sebe. Njima je direktan pogled preintenzivan i preplavljujuć osjećaj. Kada vas gledaju se čini kao da gledaju pored vas.

3. Mnoge odrasle osobe u spektru autizma govore kako je njima direktan pogled u oči preplavljujuć, te ga doživljavaju užasavajućim i zastrašujućim.

Stoga, tjeranjem djeteta da vas gleda u oči nećete postići njegovo bolje razumijevanje, već sasvim suprotan učinak. To ga u potpunosti preplavljuje i ometa mu pozornost.

Poput većini nas, tako je i djetetu mnogo lakše kada ostvari pogled očima voljno i pod svojom kontrolom. Djeluje zastrašujuće kada nas netko tjera da ga gledamo u oči. Isto vrijedi za svu komunikaciju. Znamo da će vas dijete sa autizmom češće gledati kada je na to pozvano na indirektan način, nego kada se to od njega zatraži. koristite sljedeće savjete i ostvarit ćete da vas dijete češće pogleda:

1. Kada se obraćate djetetu, smjestite se nasuprot njemu u razini njegovih očiju. Kada je vaše lice u njegovom vidokrugu, dijete će imati bolju pažnju. To ne znači da ćete se djetetu unijeti u lice jer mu je takav pristup zastrašujuć. Smjestite se tako da budete unutar njegovog vidokruga iz razloga da mu je lakše uspostaviti odnos sa vama.

2. Komunicirajte koristeći više neverbalnu komunikaciju od verbalne. U komunikaciji više koristite zanimljive izraze lica i preuveličane geste. Time ćete povećati djetetovu pažnju i pozvati ga da osmotri vaše lice kako bi dobilo potrebne informacije. Većinu informacija prenosite neverbalnim načinom.

3. Kada dijete prestane obraćati pažnju na vas, nakratko napravite pauzu dok se ne vrati njegova pažnja. Često pauza u interakciji navede dijete da ono provjeri što se događa i da tu pauzu prekine.

4. Mnoga manja djeca pogledom prate svoje ruke. Ako dijete osjeća sigurnost prilikom vaših dodira, uzmite mu ruku i postavite ju odmah do vašeg lica. To će automatski imati učinak da vas dijete lagano pogleda. Ponavljajte to često prilikom dijeljenja pozitivnih emocija tako da dijete povezuje pogled u lice sa nečim pozitivnim. Najgori mogući trenutak da od djeteta zatražite da vas pogleda je kada ste ljuti ili ga korite. Kontakt očima u tim trenucima je posebno zastrašujuć, a dijete može povezati kontakt očima sa negativnim emocijama.

Da zaključimo, nemojte zahtijevati kontakt očima, već pozovite dijete izrazima lica i naglašenim gestama. Nikako nemojte dijete primiti za bradu i okrenuti djetetovo lice prema vašem. Poticanje pogleda prema vašem licu koristite u svrhu dobivanja informacija ili dijeljenja pozitivnih emocija, ne nužno i zbog kontakta očima. Što je dijete opuštenije i što se ono u vašem prisustvu osjeća sigurnije, vjerojatnije je da će se i češće osvrtati prema vašem licu. Ako ćete inzistirati na pogledu, biti će vas u strahu pogledati. Odnos se stvara kroz sigurnost i prihvaćanje, a ne upute i naredbe.

Pronalaženje zlatne sredine

Mnogi roditelji se pitaju što mogu učiniti da dijete ostvari bolji kontakt očima kako bi se ono činilo zainteresiranijim za druge osobe, te zbog koristi koju kontakt očima može pružiti. No, istovremeno se i roditelji sami često fokusiraju na različite dijelove lica kako bi ostavili dojam da gledaju u oči. Kroz istraživanja koja su mjerila praćenje pogleda kod osoba sa autizmom se pokazalo kako one najčešće gledaju u smjeru usta. Gledanje u usta može biti i od pomoći osobama sa poteškoćom u obradi slušnih informacija, jer promatranjem usana pomažu sluhu pri razumijevanju. Neke osobe kako bi ostale pristojne, te da ih ne preplave osjećaji gledaju u čelo, jagodičnu kost i slično. Stvar je osobnog izbora.

Ako želite ostvariti kontakt očima sa nekom osobom na što je nenametljiviji način moguće, nakratko koristite lagani kontakt očima pri izmjenama govora sa sugovornikom. Kratak kontakt očima uspostavite kada sugovornik završi sa svojom rečenicom kao znak da vi započinjete, a nakon što odgovorite, ponovno pogledajte ga kao znak da je vaš red završio. Tim načinom sugovorniku pokazujete svoju zainteresiranost, povezanost i pažnju. Također, i vi odvraćate pogled. Većina ljudi ne zadržava kontakt očima na dulje vrijeme jer se pritom stvara osjećaj neugode.

Izbor da li će netko održavati kontakt očima ili ne bi uvijek trebao biti stvar izbora osobe u skladu sa njenom komfornom zonom. Nikada ne forsirajte kontakt očima i ne okrećite mu glavu u smjeru vašeg lica.

Nikada nemojte dopustiti niti nastavnicima, stručnjacima ili bilo kojoj dobronamjernoj osobi da okreće djetetovu glavu uz uputu “pogledaj me!” Već je dovoljno loše što se riječima inzistira na pogledu, no fizičko okretanje glave je svojevrsni napad na djetetovu sigurnost. Dijete će imati poteškoća u građenju odnosa sa vama ukoliko ga budete tjerali da vas gleda u oči. Ništa ne potiče toliki strah i tjeskobu nego kada vas druga osoba primi za bradu, okrene vam glavu i unese vam se u lice. Djeluje zastrašujuće, djeluje prijeteći. Ako želite da vam se dijete u vašem prisustvu osjeća sigurno, prihvaćeno i sposobno, ne prisiljavajte ga na kontakt očima, kao niti na bilo koji drugi način interakcije. Dijelite, povezujte se, potičite i vremenom ćete zadobiti povjerenje i uzajamnost. “Radi sa mnom, vjeruj mi, poštuj me i biti će uzajamno! Prisiljavaj me i izgubit ćeš me!“