Probavne tegobe kod djece s poremećajem iz autističnog spektra često mogu proći neopaženo kod roditelja i stručnjaka, a zbog poteškoća u komunikaciji mogu voditi i do agresivnog i autoagresivnog ponašanja.
Iako znanstvenici još nisu utvrdili povezanost poremećaja probave sa autizmom, studije pokazuju da oko 70% djece sa autizmom ima neke oblike poremećaja probave koji uključuju gastroezofagijalni refluks, gastritis i poteškoće sa motilitetom. Mnogi roditelji i stručnjaci često ne prepoznaju znakove kod djeteta zbog čega se poteškoće ne dijagnosticiraju i liječe. To nadalje može dovesti do kronične boli i promjena u ponašanju kao što su agresivno i autoagresivno ponašanje. Naposljetku, sposobnost učenja i uspješnost tretmana slabi zbog boli i posljedičnih promjena u ponašanju zbog kojih se primjenjuje i vezivanje kako bi se osigurala sigurnost djeteta.
Zdrav probavni sustav je imperativ za imunološki sustav kako bi mogao djelovati kao prepreka nepoželjnim mikroorganizmima. Studije pokazuju kako je kod djece sa autizmom veća učestalost nižeg imunološkog statusa i upalnih stanja. Nuspojave lijekova koje zahvaćaju probavni sustav često prođu neopaženo. Roditelji često imaju problema sa prepoznavanjem probavnih tegoba kod djece sa autizmom zbog izostanka ili slabije komunikacije.
Ovo su neki od znakova koje vam mogu pomoći prepoznati da postoji problem sa probavnim sustavom:
- Dodirivanje brade
- Prekomjerno kašljanje
- Pritisak na trbuh (ležanje na naslonu za ruke na fotelji)
- Žvakanje odjeće (može biti i znak traženja senzornog inputa)
- Poremećaji hranjenja
- Pretjerano žvakanje ili odbijanje hrane (problem bolnog gutanja zbog upalnih promjena uslijed refluksa)
- Udaranje rukama po čeljusti
- Poremećaj sna (refluks se pogoršava u ležećem položaju)
- Uzimanje hrane kako bi se olakšala neugoda
- Promjene u ponašanju (autoagresija, agresija, cuclanje)
Gastroenterolog može dijagnosticirati probavne poremećaje koristeći razne dijagnostičke procedure kao što su gastroskopija, kolonoskopija, pretrage stolice, a ponekad i kamerom u piluli. Tretmani mogu biti različiti. Od eliminacijskih dijeta, promjena u prehrani do lijekova. Eksperimentalne terapije čak uključuju i fekalnu transplantaciju kod slučajeva prisutnosti bakterije clostridium difficile. Ponekad su potrebni i tretmani ponašanja, no tek nakon što se otklone uzroci bolova.
Ukoliko primijetite gore navedena ponašanja i simptome, razgovarajte o njima sa pedijatrom, a ako simptomi potraju potražite pomoć gastroenterologa.