Kao osoba iz autističnog spektra, već se neko vrijeme bavim zastupanjem. Postoje stvari u kojima sam se uhvatila da se iznova ponavljam, obraćajući se uglavnom istim osobama. Ovo je popis nekih od tih stvari za koje želim da ljudi zapamte o meni osobno, kao jednoj od osoba iz autističnog spektra.
1. Nema dvije jednake osobe u spektru. Postoji dobro poznata uzrečica u autističnoj zajednici: “Ako si upoznao jednu osobu iz spektra, upoznao si samo jednu osobu iz spektra.” Svaka osoba je jedinstvena. To znači da ono što odgovara meni, ne mora odgovarati nekoj drugoj osobi iz spektra. Tako i ono što odgovara nekom drugom, ne mora odgovarati i meni.
To također znači…
2. Samo zato što jedna osoba iz spektra ima određeno mišljenje o nekoj temi, ne znači da i ja tako mislim. Možda je neka osoba iz spektra izjavila kako bi joj bilo draže da bude prihvaćena onakvom kakva jest, nego da se pronađe način da se autizam spriječi. Ili je netko rekao kako bi radije da ga se naziva autističnim, nego osoba sa autizmom. Osobno se ne pronalazim uvijek u mišljenju drugih iz spektra autizma, te ne smatram da su neke teme tako crno-bijele. Stoga vas molim da me se sjetite upitati što ja mislim prije no što pretpostavite da sam i ja sa time suglasna.
3. Možda nisam stalno društvena, no to ne znači da ne želim biti. Rijetko se koristim telefonom. Na poruke ne odgovorim uvijek. I mučim se priključiti, pa čak i manjoj skupini prijatelja u nekoj društvenoj aktivnosti. Nije to zato što ne uživam biti društvena. Zapravo, ponekad mi poteku suze radosnice kada primim poziv za druženje – ne zato što želim ići, nego jer me se netko sjetio. I ako nekako sve prođe u redu i osjetim se uključeno, ja sam oduševljena! Molim vas, nemojte me zaboraviti uključiti.
4. Samo zato što sam u stanju nešto učiniti, ne znači da mi je to jednostavno. Naravno, znam voziti automobil. Ali za to je bilo potrebno nekoliko godina vježbe i još se osjećam ograničenom po pitanju kamo se mogu odvesti. Mogu govoriti. Međutim, rijetko izgovorim nešto na način na koji sam mislila. I zaboravite na razumijevanje onoga što drugi žele od mene. To su samo neki od primjera. Možete me malo potaknuti da pokušam uraditi nešto što mi je teško, no zapamtite da kao odrasla osoba ja znam svoje mogućnosti.
Ponekad zaista poželim da jedan dan proživite u mojoj koži. Možda biste tada shvatili koliko mi život može biti težak. Ne trudim se uvijek tražiti izgovore. Nisam uvijek samo “lijena”. Kada kažem da mi je previše, uistinu tako i mislim. Voljela bih kada bi ljudi to više cijenili i prihvaćali ozbiljno. Više od svega bih voljela da imam više životne energije, no ja jednostavno to nisam u stanju. Vršeći pritisak na mene možete samo izazvati slom.
Što nas dovodi do….
5. Slom je meni jednako težak za proživljanje kao i vama da se njime nosite. Zapravo, kada sam bila mlađa, meni je čak bilo i teže jer se s njime nisam znala boriti. Sada sam se, kao starija, naučila strategijama smirivanja. Imam bolju ideju što mi pomaže, a što ne. Zaista se trudim da ne dođe do sloma. No, kada do njega dođe, to nije zbog toga što to želim. I slom nije način da na sebe privučem pažnju.
6. Ne želim biti naporna. Puno sam se puta zbog toga ispričavala. Zapravo, vjerojatno sam bila napornija nekim ljudima zbog samog ispričavanja. Ponekad sam naporna jer toga nisam svjesna. Ponekad, jer imam osjećaj da ću se raspuknuti ako istog trena ne kažem ono što želim. Zaista ne volim biti naporna.
7. Ja jesam u spektru. Znam da se većini osoba ne čini kako sam u spektru. Ne uklapam se u tipične stereotipe. Imam dobar kontakt očima. Vrlo sam društvena. Vrlo dobro govorim. U mnogim područjima sam poprilično samostalna. No, nije tome oduvijek tako. Bile su potrebne godine napornog rada kako bih došla do ove razine, i još uvijek radim. Nije li to ono što su svi željeli: da budem sposobna (uglavnom) samostalno funkcionirati u svakodnevnom životu?
Ovo su samo neke od misli koje bih voljela da ljudi zapamte o meni kao odrasloj osobi iz spektra autizma. Ne mogu govoriti u ime drugih.
Autizam - jednaki u različitosti 