Djeca iz spektra autizma imaju slabije neurološke veze među različitim centrima u mozgu, što oslabljuje komunikaciju između tih centara. Slabo povezivanje u mozgu otežava osnovno funkcioniranje mozga. Jedna od tih integrativnih funkcija je povezivanje lijeve strane mozga (logika, analitika, detalji, činjenice), sa desnom (intuicija, kreativnost, društveno i emocionalno razumijevanje).
Za osobe sa autizmom se dobro zna da imaju poteškoća sa društvenim odnosima, stavljanjem u uloge drugih osoba, iščitavanjem neverbalne komunikacije i dijeljenjem emocija, a što su sve bitne stvari u društvenim odnosima. Najviše onog što prvo naučimo, naučimo upravo iz društvenih odnosa, to jest kroz imitaciju i slijeđenje vodstva drugih osoba. Mnoga djeca iz spektra autizma ne mogu učiti stavljajući se u ulogu drugih ili prateći njihovo vodstvo. Moraju učiti kroz individualno istraživanje, ne uspijevajući učiti iz primjera drugih, načinom na koja većina djece najbolje napreduje.
Jedno od posljednjih istraživanja po pitanju plastičnosti mozga je pokazalo kako mozak neprestano obnavlja veze kroz iskustvo. Svakim novim iskustvom i ponavljanjem već naučenog, mozak sebi stvara nove neurološke staze. Mozak može razviti čvršće neurološke veze kroz ponavljanje iskustava. Imajući to na umu, važno je djetetu omogućiti brojna ponavljanja kroz uobičajene dnevne aktivnosti, dijeleći iskustva sa drugim osobama u kontaktu sa djetetom. To ne znači da ćemo dijete učiti napamet treninzima društvenih vještina ili da ćemo ga gurati u situacije, pogotovo one koje uključuju više osoba, a u kojima će dijete postati preplavljeno. Učenje djeteta društveno odnosnim vještinama se provodi učenjem jedan-na-jedan kroz svakodnevnu interakciju sa roditeljima. Razvijanje društveno odnosnih vještina provodi se zajedničkim sudjelovanjem i dijeljenjem zajedničkih iskustava. Ove „Mi-ćemo“ aktivnosti pripremaju dijete da:
- od vas zatraži informaciju
- zajedno dijeli emocije
- se stavi u vašu ulogu i
- nauči uskladiti i regulirati interakciju sa drugim osobama.
Ovakva združena pažnja i dijeljenje iskustva sa drugom osobom se može događati kroz zajedničko sudjelovanje u svakodnevnim normalnim aktivnostima.
Kroz „radimo-to-zajedno“ ili „mi-ćemo“ aktivnosti ugrađujemo ovo neophodno učenje u sve dnevne aktivnosti. Radeći zajedno i učeći kroz odnose, uključujemo one dijelove mozga odgovorne za povezivanje i razvijamo snažnije neurološke staze u tim područjima mozga. Uključujemo desnu stranu mozga kojem je potrebno osnaživanje. Također, mijenjajući naše reakcije razvijamo i društvenu uzajamnost. Na primjer, umjesto da izgovorite: „Bravo, dobro si to napravio.“, slavite uspjeh u zadatku sa: „Bravo, daj pet!“. Ovakvo učenje kroz dijeljenje iskustva sa drugom osobom pruža stalno izlaganje i aktiviranje ovih neuroloških staza, stvarajući snažnije društveno-emocionalne povezivanje.
Istovremeno dok kroz zajedničko sudjelovanje učimo osnovne životne vještine, učimo i prepoznavanje neverbalne komunikacije, dijeljenje emocija i vještine međusobnih odnosa. Dijete to sve uči kroz rad sa vama, prepoznavajući vaše vodstvo i osjećajući se kompetentno radeći uz vas. Gradi se snažnija emocionalna povezanost, jačaju se vještine stavljanja u tuđu ulogu i vještine učenja iz društvenih odnosa.
Započnite izgrađujući povezivanje kroz svakodnevne aktivnosti sa djetetom čineći ih zajedno. Pomažite si međusobno i postanite neophodan element u djetetovim aktivnostima. Uz to, ohrabrivanje djetetovih uspjeha unaprijedite i slavite ih uz nagradu u tri društvena koraka – tjelesni dodir, gestikulaciju i deklarativnu izjavu. Čineći to uključujete „društvena“ područja mozga, te kroz iskustva razvijate snažnije neurološke staze.
Autizam - jednaki u različitosti 