image

Uplakani ste mi pričali o svom djetetu. O tome kako ste nedugo prije njegovog drugog rođendana primijetili prve znakove autizma. Rekli ste kako ste se osjećali kada mu je dodijeljena dijagnoza i kakvo ste osjetili olakšanje što napokon znate što mu je i kako mu pomoći. A onda ste me pitali, „Mislite li da je moje dijete rođeno sa autizmom? Da li sam ja tome kriva? Što sam mogla učiniti drugačije?“

Tada nisam znao što da Vam odgovorim. Podsjetilo me to na ono vrijeme kada sam i ja prestao govoriti, te kada su se moji roditelji pitali što će biti samnom kada njih više neće biti. Vjerujem da su takva pitanja uvijek teška i emocionalno iscrpljujuća, te da je osobama sa autizmom na njih teško odgovoriti.

Sjećam se dobro tog razgovora kao da je bio jučer. Kako sam Vam započeo odgovarati da za autizam nema testova niti lijeka, te kako su sva djeca sa autizmom drugačija. Onda sam Vam počeo pričati svoju priču. Kako sam bio neverbalan do dvije i pol godine života, kako sam napredovao, a onda sa četiri godine dobio dijagnozu autizam.

Siguran sam da bi Vam tada moji roditelji rekli kako se meni nešto dogodilo tijekom odrastanja. Danas Vam ja mogu reći da me autizam učinio osobom kakvom jesam i da nizašto na svijetu ne bih želio biti drugačiji nego što jesam. Nije uvijek bilo tako, ali sada jest. Nastavio sam razgovor i rekao Vam da iako nisam znanstvenik niti stručnjak u tom području, putovanje na kojem ste se zatekli je isto kao i putovanje nebrojeno drugih roditelja. Molim Vas, nemojte putovati sami. To za Vas nije dobro.

Ponavljajte za mnom: To nije Vaša greška.

Svaki trenutak u kojem krivite sebe za dijagnozu svog djeteta je trenutak manje u kojemu mu možete pomoći. Svima koji ovo čitaju želim reći da će biti teških dana, ali postoje mnoge osobe, advokati autizma poput mene, koji će biti ovdje da Vam pomognu. Postanite zastupnik svog djeteta i uvijek imajte na umu da kada god trebate pomoć, ja sam samo jednu poruku na Facebooku udaljen od Vas.

Kako ćete nastavljati Vaše putovanje, pronaći ćete mnogo osoba poput mene koje su Vam spremne pomoći. Ne bježite od nas. Prigrlite „zajednicu“, a kada dođu teški dani proći ćemo kroz njih zajedno.

Vaš prijatelj,

Kerry Magro