autism learning

Jedna od najvećih frustracija za učitelja i roditelja je podučavati dijete koje je nemotivirano za učenje. Često se čini kako takvo djeca nisu prirodno motivirana za učenje, kao što su to neurotipična djeca. Neurotipičnoj djeci ne nedostaje motivacija koja im je dragocjena. Većina neurotipične djece su motivirana odobravanjem i pohvalama drugih, a ta motivacija ih navodi na daljnje učenje kako bi im udovoljila. Navodi ih na imitaciju i želju da budu kao ostali. Učenje je vrlo društveno temeljeno i poticano. Za mnogu djecu iz spektra pojam udovoljavanja drugima je nepoznanica. A, ako su i motivirana odobravanjem, imaju poteškoća u povezivanju onoga što trebaju učiniti da bi nešto dobili. Obično su motiviranija nečime što za njih predstavlja konkretnu vrijednost od motivacije za učenje koju osjećaju da bi nekome udovoljila. Stoga, kada podučavamo dijete trebamo znati kako učenje utiče na njega i što mu predstavlja važnost.

Kako bi maksimizirali motivaciju i učenje:

  1. Koristite njegove istinske interese. Pokušajte izgraditi nove pojmove bazirane na djetetovim interesima (lego, video, povijest, vlakovi i slično). Kada se radi o djetetovim interesima tada su vrlo usredotočeni i motivirani.
  2. Osnažujte ih! Kao i sva djeca u spektru, i vaše dijete će biti motiviranije ako ga osnažite. Učenje je lakše kada se usmjerite na to da umjesto fokusiranja na slabosti, potičete ono u čemu je bolji. Tada se osjeća sposobnijim i učenje je zabavno. Ako dijete dobro crta, neka crta ono što ga želite podučiti.
  3. Neka nova znanja budu usko povezana sa prethodno naučenima. Uvijek nadograđujte nova znanja na ona koja je već usvojio kako bi lakše povezao gradivo na već usvojene pojmove. Biti će manje zainteresiran na nastavni materijal ako ga materijal ne upućuje na usvojeno. Ne vrednuje on materijal, već mu je teško uvidjeti razlog učenju. Zato uvijek vežite apstraktnije pojmove uz pojmove koji za njega imaju neko značenje. Nemojte pretpostaviti da će on sam od sebe povezati dva pojma.
  4. Naglasite novo gradivo kako bi ga dijete vidjelo. Nemojte pretpostaviti da će sam shvatiti. Ako dijete podučavate što je to isto, a što različito, tada morate naznačiti razloge zašto je nešto slično ili različito. Shvatit će kada vidi.
  5. Neka dijete vodi, a vi budite podrška. Neka djeca iz spektra postaju izuzetno napeta kada trebaju pratiti nečije vodstvo. Ona trebaju voditi kako bi se osjećala udobno. Ako je i kod vašeg djeteta takav slučaj, neka dijete vodi dok usmjeravate aktivnost na nova stjecanja znanja.
  6. Neka dijete odredi ritam. Djeca iz spektra će pružati otpor informacijama ili zadacima ako ih je previše odjednom ili dolaze prebrzo. Mnoga djeca imaju poteškoća sa obradom i postanu preopterećena ako su izložena prevelikim ili prebrzim zahtjevima. Usporite, zakočite i neka dijete nametne ritam koji mu odgovara.
  7. Prilagodite svoje podučavanje djetetovom načinu učenja. Ako ono lakše usvaja znanja vizualnim putem, omogućite mu vizualne informacije (pisanje, slike, pokazivanje). Ako je pak kinestetski tip, neka uči kroz dodir. Mnoga djeca iz spektra imaju poteškoća sa slušnom obradom, pa su izgovorene upute često za njih teške.
  8. Ne stavljajte dijete u središte zbivanja. Mnoga djeca iz spektra se osjećaju nelagodno kod samostalnog izvođenja zadataka i opiru se kada trebaju nešto izvesti pred drugima. Takvom djetetu možete pomoći na način da to odradite zajedno s njim, pružajući mu vodstvo i svojim sudjelovanjem maksimizirate uspjeh. Učenje se u tom slučaju sastoji od postepenog povlačenja iz nastupa.
  9. Nagradite nova znanja! Aktivnost koja vašem djetetu ne predstavlja motivaciju možete dodatno pojačati. U učenje novih pojmova ubacite djetetovu omiljenu aktivnost kao što su puzzle ili video igrice. Izrežite sliku računala na četiri dijela i nakon svakog uspješnog zadatka dajte mu po jednu sliku. Nakon četiri sakupljena dijela zaslužio je dogovoreno vrijeme na računalu.

Zaključno, djecu iz spektra motiviraju drugačiji čimbenici nego neurotipičnu djecu. Dok su neurotipična djeca motivirana udovoljavanjem drugima, djeca iz spektra su motivirana svojim istinskim interesima. Djeca iz spektra imaju poteškoća sa učenjem onoga što im ne predstavlja neku vrijednost. Učenje bi trebalo sadržavati komponente koje ih zanimaju kako bi bila motivirana. Posljedično, mi bi učenje trebali učiniti relevantnim onome što djetetu predstavlja važnost. Nove informacije bi trebale biti vezane s pojmovima koji su već usvojeni kako bi one imale smisla. Ako nova materija za dijete ima vrijednost, ako se učenje bazira na djetetovim jačim stranama i interesima, te su pojmovi prezentirani na način koji najbolje odgovara djetetu, tada će dijete iz spektra biti motivirano za učenje.

 

izvor