Bih li ja tebi oduzeo naočale kada ti bez njih ne bi vidio? Bih li ja tebi oduzeo štake ako ti trebaju kako bi mogao hodati? Bih li ja tebi oduzeo slušni aparat ako bez njega ne čuješ? Da li bih ja tebi oduzeo psa vodiča ako ovisiš o njegovom vođenju? Zašto se ti onda toliko trudiš meni oduzeti moja autistična pomagala?
Svijet je za mene kaotičan, zbunjujuć i preopterećujuć. Zvukovi su preglasni, svjetla prejaka, mirisi preintenzivni, a traperice me iritiraju. Svijet je toliko užurban da ne mogu obraditi sve te informacije u kojima se utapam. Informacije me udaraju kao plimni val i šalju u vrtlog. Zbunjujuća priroda međusobnih odnosa me često u društvu ostavlja ukočenog. Život mi je prepun nesigurnosti. Što očekivati? Što se od mene očekuje? Stalno sam napet, pripravan i u obrani od sljedećeg napada na moj živčani sustav. Ne razumijem to. Moram nešto raditi bez da znam što, zašto i to u nadi da time nekoga neću uvrijediti. Iscrpljuju me pokušaji održavanja odnosa sa samo jednom osobom, a kada je u pitanju grupa osoba postajem preopterećen. Glasovi se ispremiješaju, gubim osjećaj za to što se događa, tijelo me boli i gubim glas. Mozak mi je preopterećen i u panici tako da se samoozljeđujem ili istresam na druge.
Kako bih si pomogao u svom tom kaosu, nesigurnosti i senzornom preopterećenju posjedujem važan alat koji se zove samostimulacija. Bez obzira da li je to mahanje rukama, brzo hodanje, ljuljanje ili su to neki drugi tjelesni pokreti. Bez obzira da li je to vrćenje predmeta ili repetitivno ispuštanje glasova. Tebi sve to izgleda čudno, a meni je alat koji me spašava. Taj alat meni pomaže blokirati preopterećujuću situaciju, filtrirati nepotrebne informacije i održati moj živčani sustav smirenim i organiziranim. Samostimuliranje mi omogućuje smanjenje napetosti, lakše podnašanje stresa te da ostanem prisutan u tom trenutku. Ono mi pomaže kada mi treba podražaj ili kada sam prenadražen. Samostimuliranje mi donosi predvidljivost i samokontrolu u pomutnji. Pomaže mi da ostanem čvrsto na zemlji, svjestan sebe. Bez samostimulacije sam ranjiv i sklon raspadanju u tom kaosu. Napetost se povećava, a mozak počinje paničariti. Gubim sposobnost razmišljanja, govora i općenito funkcioniranja. Osjećaji postaju presnažni, panika je i kreće slom.
Vjeruj mi, sva moja čudna ponašanja koje možeš vidjeti za mene imaju važnu ulogu. To su moji alati koji mi omogućuju da budem uključen u svijet oko sebe. Zašto bi mi uopće htio uskratiti osnovni obrambeni mehanizam koji me drži sigurnim u kaosu? Zašto bi uopće htio da budem nesiguran, ranjiv i ispunjen osjećajem straha i panike? Ako me voliš, imaj razumijevanja. Poštuj me, prihvati me, podrži me i pusti me da budem ono što jesam. Ja nisam ti i ne mogu biti ti! Imam svoj alat i on mi treba. Dozvoli mi da se prilagodim i uživam. Želim uživati i osjećati se sigurnim kao i svi ostali. Dozvoli mi da ja budem ja i njeguj moju snagu. Moje različitosti su moja unikatnost koja mi pomaže biti uspješan! Svi mi imamo neke slabosti i alate koji nam pomažu. Molim te, ne oduzimaj mi moje alate i ne tjeraj me da se zbog njihovog korištenja osjećam manje vrijednim.
Autizam - jednaki u različitosti 